Obicaji proslavljanja Kurban-Bajrama u Bosni 

Primpreme za Bajram pocinju uvijek nekoliko dana prije. Za Kurban-Bajram cak i po heftu, dvije ranije. Najprije se obilaze kuce onih, koji se spremaju obaviti hadzdz. Uce se dove i pozeli se svako dobro u dalekoj Mekki te hairli povratak u mahalu.

Ublizu pred Bajram muskarci traze pogodan Kurban, a zene se razlete po kuci. Sve se reduje i posprema- kuce mirom mirisu i blistaju.

Na sam Bajram u svakoj porodici veliko uzbudenje! Ozarena lica vjernika sjaje srecom i ponosom. Muskarci odlaze na Bajram-namaz obuceni u najljepsa odijela. Kada se vrate kucama docekuje ih zenski dio porodice- cestita se Bajram i sluzi slatko.

Napokon se kolje kurban i djeca sva ushicena obilaze komsiluk djeleci kurbane i radujuci se bajramluku. Zveci sica u dzepovima.

Potom se obilazi familija i to prvo oni najblizi i oni najstariji, zatim komsije i prijatelji. Ljudi se druze, jer Bajrami su dani susreta. Susrecu se i oni, koji se dugo vremena vidjeli nisu i tada je radost posebno velika.

Bajrami se pamte i po bogatoj sofri punoj raznovrsnih, ukusnih jela. A nema Bajrama bez baklave, koja se po sastavu i nacinu spremanja razlikuje od mjesta do mjesta.

O tome govori odlomak teksta Nenada Filipovica „Bajrami i jemeci“, koji ce vam mozda probuditi zelju za jednom slatkom baklavom ili sjecanja na djetinjstvo kada je mozda rahmetli nena ili tetka sluzila neku od ovih baklava.

„Krajiskinje ce vam iznijeti baklavu sa samim orasima (kila jufki, kila masla, dvije kile oraha), u kojoj nema ni trunke tirita, on je za njih sarajevska podvala, posebno kada ga u baklavi ima pet puta vise nego oraha. U ponekoj krajiskoj kuci iznijet ce vam i baklavu sa suhim sljivama, pomijesanu sa orasima, i to sjecanim, a ne mljevenim.

Hocetne i uznosite Sarajke sluze za Bajram dzandzar-baklavu. A to je neka vrsta saum-rolni, samo sto role nisu od lisnatog tijesta nego od najtanjih jufki, tek navlas posute psenicnim skrobom. Punjene su filom od slatkog kajmaka i mljevenih przenih oljustenih badema. Ovako rafinirano slatko ne mozete dobiti ni u Istanbulu, Kairu, Damasku, Izmiru, Marakesu.

Bogate posavske begovice, kada je u pitanju hrana i gostoprimstvo, smatraju sarajevske dzandzar-baklave zahtjevnim prenemaganjem koje covjeka nikada ne moze nasititi.

‚Jeste da lijepo izgledaju, fil je begovski, ali su i dobro tahnusne. Pa kad ti jos jednu iznesu na tanjiru i sve uperile oci u tebe, cekaju da se pocnes diviti njihovom umijecu.’

Posavke se pred ljudima pokazuju i pitaju ih kajmak-baklavom. Sama silazi niz grlo.

Toliko o baklavama. A mogao bih jos. Ne spomenuh car-baklavu, saraj-baklavu, fistik-baklavu, mednu baklava pa ruzice, slavujeva gnijezda, hurmasice, tel-kadaif, tulumbe.

I tu spisku nije kraj. Ima, hvala Bogu, jos slatka u Njegovoj basci.“

Neka vam je sladak i svaki naredni Bajram!