Obiljezavanje 11-godisnjice genocida u Srebrenici

 

 

 

U povodu obiljezavanja 11-godisnjice genocida u Srebenici, Udruzenje traumatiziranih zena Srebrenice – Berlin je tim povodom odrzalo u prostorijama udruzenja komemorativni skup. Voditeljica programa, a ujedno i predsjednica ovog udruzenja Osmana Krdzic, prisutnima je skrenula paznju na vaznost odrzavanja ovakvih skupova i predstavila goste koji su ove godine uvelicali ovaj skup i svojim izlaganjem pojasnili situaciju kako u Bosni i Srebrenici tako i odnosa Bosnjaka naspram genocidu u Srebrenici.

Medu gostima su bili:

 

 

 

Abdurahman Malkic: Nacelnik opcine Srebrenica u svom izlaganju izmedu ostalog istice: Stanje na podrucju opcine Srebrenice je tesko i pored toga postoji odredeni faktori koji covjeka treba da cine optimisticnim u pogledu sudbine Srebrenice. Povratak izbjeglica se od 2001. godine odvija znatno lakse. Broj zaposlenih Bosnjaka je oko 300 u ovoj opcini, sto je u poredenju s drugim opcinama Podrinja zadovoljavajuce. Problem u povratku predstavlja nedostatak mladih ljudi koji se tesko odlucuju na povratak u ovu opcinu. Genocid u Srebrenici je ucinio da ova opcina postane paradigma genocida nad Bosnjacima. Svake godine u julu se nekoliko stotina eksuhimiranih i identificiranih zrtava pokopa u memorijalnom centru u Potocarima. Do sada je identificirano i ukopano 1937 tijela a u idenfikacionim centrima ima preko 7000 vreca ekshumiranih tijela kojima treba dati ime i prezime i tako im vratiti identitet. U zadnjoj ekshumaciji je pronadeno 17 tijela i 75 dijelova tijela . Ukupan spisak nestalih iznosi 8372 s imenom, prezimenom i JMB-om. Do sada je postavljeno 230 sehidskih nisana .Memorijalni centar u Potocarima je mjesto koje podsjeca na stradanje nevinih ljudi u BiH a porodicama je satisfakcija za pravdu i nada da ce oni koji stoje iza toga odgovarati za svoja zlodjela. Pokopavanje tijela u Potocarima ce ubuduce biti vjersko-komemorativnog karaktera a ne neki festival . U svom izlaganju gospodin Malkic porucuje slijedece: nemojte zaboraviti ono sto se desilo u Srebrenici, budite uz one ljude koji su se vratili dole, pruzite im podrsku u skladu vasih mogucnosti. Politicko organiziranje Bosnjaka je primarni cilj sviju nas a to se prije svega ogleda izlaskom na izbore i glasanjem i na taj nacin omuguciti djelovanje Bosnjacke komponente na podrucju manjeg BH-entiteta a prije svega na podrucju Srebrenice. Samo ukoliko politicki budemo angazirani moci cemo ideje referenduma manjeg BH-entiteta i ugrozavanje suvereniteta drzave Bosne i Hercegovine suzbiti na najbolji moguci nacin, istice gospodin Malkic.

 

Edin Hasanovic: (recitacija)

 

Da li svijet zna taj broj, taj datum tuge i zalosti. Broj je taj koji se nikad nece zaboraviti. Datum koji ce u mom pamcenju ostati zauvijek. Dan kada je zlo prolijevalo potocima krv neduznih Bosanaca. Dvanaest hiljada nevinih, iznemoglih oceva, muzeva, brace, sinova je toga dana otislo na ahiret da svjedoci i na ovom i na onom svijetu o srpskom zlocinu nad narodom bosanskim.

     Gdje su oni svijete, gdje su njihovi mezari?

     Zasto?

     Zasto! ´su Srbi taj zlocin napravili?

     U cemu njihova krivica, zasto su ubijeni?

     Jesu li stradali samo zato sto su Bosnjaci muslimani?

Sva tuga se svalila na moje srce koje se dugo nece oporaviti I koje podnosi veliku bol I patnju za svojim narodom. Tu sam izgubio sve na svijetu, sve sto svako dijete zeli-imati babu. Oni koji ga imaju ne znaju koliko babo vrijedi. Danas, nakon 11 godina zivim i cekam, tjesim samog sebe . Na trenutak pomislim: sve je tako razvaljeno. Zar upravo oni, srpski zlocinci nisu hrjeli da nas uniste upravo obrnuto, nisu nas unistili ni porazili, oni su nas ojacali. Ja sam babu imao, dakle ja ga imam. Lijepa uspomena na njega trazi da budem ponosan na njega, jer sto me moj zivot vise siba, ja bivam cvrsci i jaci. Ja sam mladica koja izbija pored panja i sto nas vise rezu, vise ce nas biti. Koliko je takvih panjeva? Koliko je novih mladica koje ce izrasti iz tih korijenja? Nisu nas unistili, u svoje, na svoje cemo se vratiti. Majka, poslije svakog namaza ponavlja: “ Ne zaboravi sine, ne zaboravi svoga babu, ne zaboravi svoga dedu, ne zaboravi svoga amidzu, ne zaboravi svoga daidzu, ne zaboravi svoga brata. Njih su ubili srpski zlocinci samo zato sto su Bosnjaci muslimani. Ne zaboravi taj zlocinda bi smo kao Bosnjaci, Bosanci opstali. Ko zaboravi, ko oprosti ponovo ce dozivjeti genocide. Ne smijem zaboraviti to obecavam majci, to obecavam svojoj Bosni i Hercegovini!

 

Sefket Hafizovic, potpredsjednik Naodne skupstine RSa:

Bosnjaci su po prvi put drzavotvoran narod. Jacanje politickog faktora Bosnjaka na podrucju RS-a predstavlja glavnu instancu povratka, zivota i daljnjeg razvoja Bosnjaka u Bosni  i Hercegovini. Navedeno, prije svega gradani s podrucja RS-a ostvaruju izlaskom na izbore i glasajuci za Bosnjacke predstavnike na ovom podrucju. Ne smijemo biti pasivni i umorni u pogledu kreiranja politicke situacije Bosnjaka u BiH a narocito na podrucju RSa istice gospodin Hafizovic.

 

Emina Krdzic ( recitacija)

 

Poruka sehida Srebrenice

 

Nakon dugih jedanaest ljeta

Dode haber od sehida

Bosna zemlja kazuje nam

Oporuke svoga sina

 

Selam majko, selam oce

Selam sestro, selam brate

Susreo sam Gospodara

U milosti nek znate

 

Nemoj majko suze liti

Nemoj reci da me nema

Ko ubijen nevin bude

Za njeg straha nema

 

Kao srece draga majko

Da sis a mnom u Dzennetu

Pa da vidis sve ljepote

Sto ti Allah dade djetetu

 

Samo jednu zelju imam

Da na dunja dodem

Da se borim da poginem

I da sehid opet budem

 

Ne dozvoli dragi brate

Da nestane naseg dina

Reci majci da sam sehid

Nek halali svoga sina

 

 

Pitas majko gdje je kabur

Ubijenog tvoga sina

U Bosni je kabur majko

Sudbina je takva svima

 

Zaliven je krvlju majko

Casnom krvlju tvog sehida

Rastala se dusa moja

Sapucuci rijeci tevhida

 

Kad te mala kcerka pita

Kad ce nama babo doci

Ti izdrzi draga majko

Jer ce i to jednom proci

 

Selam nasoj Srebrenici

Selam svakoj nasoj majci

Srescemo se ako Bog da

U dzennetskoj-rajskoj basic

 

 

Munira Subasic, predsjednica u udruzenja “Majke enklava Srebrenica i Zepa”

je izgubila sina, muza i mnogobrojne clanove svoje porodice. Gospoda Subasic s clanicama udruzenja vec 11 godina se bori za pronalazak sinova, oceva i ostalih nestalih u Srebrenici. Pronalaskom voljenog dijeteta te vracanja njegovog imena, majci daje potvrdu da je imala sina- je glavna vodilja ovog udruzenja.  Udruzenje je registrirano 1996. godine u Sarajevu s danasnjim sjedistem u Potocarima, mjesto gdje sehidi Srebrenice nalaze posljednji smiraj. Borba za istinu i pravdu pomaze da zlocinci bivaju dovedeni pred lice pravde i da odgovaraju za ono sto su uradili. Uspjeli smo svojom borbom mnoge zlocince osuditi i dovesti ih u Hag kao npr. ratnom zlocincu Krsticu, gdje smo svjedocenjem i svojim odlaskom u Hagu pomogle procesuiranje i osudivanje istog istice Subasic. Kada je trebalo odluciti mjesto pokopa Srebrenicana i kada su politicke snage htjele u Kladnju pokopati nase sehide, svojim angazmanom smo izvrsili anketu i pitali porodice gdje bi im trebali pokopati najmilije. Kladanj, Potocari ili Sarajevo bili su izbor, 83% se izjasnilo za Potocare te smo uz borbu uspjeli visokog predstavnika za BiH ubijediti da mjesto pokopa budu Potocari, mjesto gdje se sve desilo. Ukupni broj ubijenih iznosi 10701 osoba,od toga  570 zena te 1042 malodobne djece od 8-16 godina.

Memorijalni centar u Potocarima ostaje da svjedoci i da bude znak za genocid nad Bosnjacima, nevinim civilima koje ubise srpski zlocinci samo zato sto su Bosnjaci-muslimani.

Udruzenje Majke enklava Srebrenica i Zepa su dosad za svoj rad dobile pet svjetskih nagrada. Ovo pokazuje da njihov rad priznaju, nagraduju i podrzavaju oni koji su u toku genocida hladnokrvo posmatrali masovno unistenje Bosnjaka, svakako hvale vrijedan trud nasih majki. Zene udruzenja obilaze svaku novu nadenu kako malu tako i veliku grobnicu ne samo na podrucju opcine Srebrenica nego na teritoriju cijele BiH, zadnji primjer je posjeta grobnice u Prijedoru. Zatim podrska u identifikaciji ekshumiranih tijela . Pored obaveza i rada vezanog za ekshumiranje, identificiranje i sahranjivanje ubijenih Bosnjaka i stalno podsjecanje na zlocin, pripadnice udruzenja ne zaboravljuju i povratnke, izbjeglice i porodice ubijenih koje obilaze, pruzaju im pomoc i pokusavaju iznaci sredstva kako bi pomogli ljudima teskog materijalnog stanja. Treba napomenuti saradnju s islamskom zajednicom i kao npr. projekat podjele krava porodicama povratnicima. Saradnja sa dijasporom je takoder vazan dio rada ovog udruzenja, gdje se pokusavavaju iznaci donatori koji bi stipendirali djecu skolskog uzrasta i to se odvija tako da clanice pokusavaju iznaci donatora i uspostavljaju direktan kontakt s djecom. Kao sto smo naveli, ipak najvaznije djelovanje udruzenja je opominjanje, podsjecanje i borba protiv zaborava genocida u Srebrenici i u BiH. U cilju napomenutog, clanice udruzenja su hrabro organizirale nekoliko konferencija  u nekoliko gradova  Srbije zajedno s udruzenjem Zene u crnom i nekih drugih ne vladinih organizacija. Nakon pocetnih barijera, problema i provokacija, konferencije su sve vise dobijale na razmjeri tako da bi se punile sale i broj ucesnika konstantno povecavao. Clanice udruzenja su otvoreno na tim konferencijama govorile o onom sta se desilo, da su to uradili zlocinci Srbi. Treba napomenuti i nekoliko posjeta skolaraca iz Srbije, koji su autobusima dolazili u Potocari u memorijalni centar i na taj nacin se upoznali s cinjenicama i zlodjelima koje izvrsise njihovi sunarodnjaci. Ono sto nam porucuje predsjednica Subasic je, da ne zaboravimo i to da 30. juna treba da dode do presude Naseru Oricu pa stoga apeluje svima da, ukoliko su u mogucnosti odu u Hag i daju podrsku Oricu.

Borba za pravdu je dovela da udruzenje podnese tuzbu protiv holandske vlade i ministarstva odbrane, tuziti one, koji su prepustili neduzne ljude zlocincima koji ucinise ono sto ucinise ,jeste najmanje kako bi se pravda barem malo zadovoljila. Ono sto je ponudeno je bila odsteta za svakog ubijenog  10 000 € od odredenog broja ne vladinih organizacija, bez preuzimanja bilo kakve odgovornosti. Da li se ovako pravda zadovoljava? Nas primarni cilj jeste borba protiv zaborava, preuzimanje odgovornosti za zlocin, pomaganje u iznalazenju, procesuiranju i osudivanju odgovornih, pomaganje porodicama sehida kako moralno tako i materijalno. Na podrucju BiH postoji jos oko 40 masovnih grobnica i 82 manjih grobnica. Nasa borba ide dalje, jer mi smo zivi svjedoci genocida i pokusaja istrebljenja. Nasim zalaganjem i angazmanom tome stajemo u kraj i s ponosom svjedocimo da smo Bosnjaci.

 

 

Dzenita Silucic (recitacija)

 

JESEN ULAZI NESMETANO

 

Jesen ulazi nesmetano

U razorene krajeve

Suze su utihnule

Al´nebo jos oplakuje pustare.

 

Hladne noci sunjajuci se

Ulaze u krcate domove

Moja intimajos uvijek placa

Ceh za izgubljene gradove.

 

Kuda hodit´

Kad su zatvorsek godine

Sam sam u ocaju

A minule su vatre, ognji I krvi.

 

Tisuca kolona bosih,

Po ulicama dobuje kisa

A cemu sve ove nedace?

Spiskovi nestalih i nasilno umrlih…

Jesen je olovno teska

 

 

Poruke gostiju ovogodisnjeg kommemorativnog skupa Udruzenja traumatiziranih zena –Berlin jeste:

 

Stalno podsjecanje na zlocin, borba za pravdu neumoran angazman i svakako politicko jacanje Bosnjaka. Politicko djelovanje Bosnjaka najbolje se ogleda izlaskom na prestojece septembarske izbore, gdje gradani direktno ucestvuju u kreiranju politicke situacije u BiH a narocito situacije na podrucju manjeg BH-entiteta.