Pregled stampe

U starom antickom svijetu dvije dzave, jedna se zvala Atina, a druga Sparta, pocivale su na dvije potpuno razlicite premise - Atina na mudrosti i kulturi a Sparta na vojsci - militarizmu i disciplini. Dok su po atinskim trgovima Sokrat i Platon poducavali mladez vrlinama, krijepostima i idejama pravde, dotle su Spartanke, kada bi sinove ispracale u vojsku govorile - "Lacena filio skutum his verbis dat aut in hok, aut kum hok - Sinovi , vrati te se sa stitovima (kao heroji, pobjednici) ili na stitovima (kao poginuli junaci za domovinu)".

Disanje na rate

Dok su se Spartanci vjezbali teskim vojnim disciplinama i gradili kasarne, Perikle je sagradio Akropolis koji je sluzio i kao hram i kao stjeciste javnog i politickog zivota, ali i kao dusa kulture. Na primjeru Akropolisa vidi se snaga Spenglerove konstatacije da je religija dusa, izvoriste i pocivaliste svake kulture a da je svaka kultura u svojoj biti i naravi religiozna. Akropolis je vise sacuvao Atinu i Atinjane nago sve kasarne Spartu. Zapravo od Sparte, osim imena u historiji, nije nista drugo ni ostalo. Atina je danas visemilionski grad koji ima svoje srce i dusu Akropolis. Pobijedila je dalekovidnost Perikla koji , kad je sagradio Akropolis, uzvikuje: "O Akropolisu, sagradili smo te za buduce generacije". To je , zapravo, snaga religije i kulture u odnosu na politiku i vojsku.
U drugim vremenima, na temelju religije, muslimani su bili svjesni znacenja i velicine kulture. Tako abasijski halifa Abdullah El-Me'mun u devetom stoljecu trazi od bizantskog cara Mihajla III da mu posalje po primjerak svih knjiga koje se nalaze u bizantiskim bibliotekama koje ce mu platiti suhim zlatom. U protivnom, najavljuje mu - rat. Pokazuje to i primjer iz 10. stoljeca, kada Hakam El-Mustansir u Spaniji donosi zakon da se pored svake dzamije mora sagraditi i skola. Tada su muslimani bili svjesni cinjenice koju ce u dvadesetom stoljecu izgovoriti Albert Camus da "istina daje zivot kulturi, a laz znaci kraj i smrt svake kulture". Evropa je toga postala svjesna u 19. i 20. stoljecu.



		POLITKA I DRUSTVO
		Gdje su bosnjacki intelektualci Kulturni suicid
	Autor: Mustafa Spahic		Primjera radi, kko je u bosnjackom narodu adresa i lik javno zaduzen i javno odgovoran za kulturu? Jesu li to intelektualci, ?lebdeci sloj?, sto bi kazao Karl Manhajm, je li to Preporod, je li to VKBL, jesu li to ministarstva za kulturu, jesu li to univerziteti i fakulteti..? Opcenito svako, konkretno i odgovarajuce - niko		Da li je, recimo, gramatika bosanskoga jezika pitanje i problem samo dvojce ljudi ( profesora dr. Midhata Ridjanovica i dr. Dzevada Jahica) koji o njoj puna dva mjeseca vode bespostednu polemiku, a svi intelektualci na cetiri univerziteta, pa i Preporod sute kao zaliveni. O toj gramatici sramno sute i dvojica njenih koautora dr. Senahid Halilovic i mr. Ismail Palic. Ko je, onda, odgovorna adresa u bosnjackom narodu za cuvanje i pravilnu upotrebu normi i standarda bosanskog jezika u svim medijima i javnom zivotu? Radi tih nepoznatih adresa, Bosnjaci su jedini narod u Evropi koji nemogu gledati TV ili slusati radio na svome jeziku. Prvi kanal TV rezervisan je za srpski, a drugi za hrvatski jezik. Bosnjacima je preostala TV pretplata. Ko je kod Bosnjaka adresa za ministarstva nauke, kulture, obrazovanja i sporta? Da li Bosnjaci uopce znaju ko je predsjednik ANU BiH, ko je rektor Sarajevskog univerziteta, ko su ministri kulture u Federaciji BiH i Sarajevskom kantonu, ko u Ze-Do kantonu, ko su direktori narodnih pozorista u Sarajevu i Zenici, ko je predsjednik pisaca u BiH? Tu njihovih politickih primjeraka nema. Bosnjaci u RS-u i Herceg- Bosni, a evo sada i u Federaciji, nemaju ni pozicije kurira i portira u ovim ministarstvima. Gore od ovoga je sto su Bosnjaci bez kulturne svijesti, bez kulturne politike i bez institucionalno-odgovorne adrese za kulturu. Spartanci oni nisu, a o Atenjanima i ne misle.
U starom antickom svijetu dvije dzave, jedna se zvala Atina, a druga Sparta, pocivale su na dvije potpuno razlicite premise - Atina na mudrosti i kulturi a Sparta na vojsci - militarizmu i disciplini. Dok su po atinskim trgovima Sokrat i Platon poducavali mladez vrlinama, krijepostima i idejama pravde, dotle su Spartanke, kada bi sinove ispracale u vojsku govorile - "Lacena filio skutum his verbis dat aut in hok, aut kum hok - Sinovi , vrati te se sa stitovima (kao heroji, pobjednici) ili na stitovima (kao poginuli junaci za domovinu)". Disanje na rate Dok su se Spartanci vjezbali teskim vojnim disciplinama i gradili kasarne, Perikle je sagradio Akropolis koji je sluzio i kao hram i kao stjeciste javnog i politickog zivota, ali i kao dusa kulture. Na primjeru Akropolisa vidi se snaga Spenglerove konstatacije da je religija dusa, izvoriste i pocivaliste svake kulture a da je svaka kultura u svojoj biti i naravi religiozna. Akropolis je vise sacuvao Atinu i Atinjane nago sve kasarne Spartu. Zapravo od Sparte, osim imena u historiji, nije nista drugo ni ostalo. Atina je danas visemilionski grad koji ima svoje srce i dusu Akropolis. Pobijedila je dalekovidnost Perikla koji , kad je sagradio Akropolis, uzvikuje: "O Akropolisu, sagradili smo te za buduce generacije". To je , zapravo, snaga religije i kulture u odnosu na politiku i vojsku. U drugim vremenima, na temelju religije, muslimani su bili svjesni znacenja i velicine kulture. Tako abasijski halifa Abdullah El-Me'mun u devetom stoljecu trazi od bizantskog cara Mihajla III da mu posalje po primjerak svih knjiga koje se nalaze u bizantiskim bibliotekama koje ce mu platiti suhim zlatom. U protivnom, najavljuje mu - rat. Pokazuje to i primjer iz 10. stoljeca, kada Hakam El-Mustansir u Spaniji donosi zakon da se pored svake dzamije mora sagraditi i skola. Tada su muslimani bili svjesni cinjenice koju ce u dvadesetom stoljecu izgovoriti Albert Camus da "istina daje zivot kulturi, a laz znaci kraj i smrt svake kulture". Evropa je toga postala svjesna u 19. i 20. stoljecu.

			Nije cudo sto su dva najpoznatija Francuza u dvadesetom stoljecu Charles De Gaule i Andre Malraux, bili predsjednik i ministar kulture Republike. Ustvari, snaga i velicina predsjednika republike vidjela se kroz ministara kulture, a ne kroz ministra odbrane i policije. Narod bez kulturne adrese Kako je u pitanju kulture stanje sa Bosnjacima? Globalno i opcenito kao i kod ostalih muslimana u svijetu. Sta to znaci? Da su muslimani u devetom i desetom stoljecu bili svjesniji uloge i velicine kulture nego ovi u Bosni danas. Neko ce kazati to je preostro, ali Bosnjaci danas ne funkcioniraju ni kroz institucije, ni na bilo kojim nacionalnim razinama, nego kroz vodece i prve licnosti politike. Kad se sav zivot i svi njegovi javni oblici svedu na jednu licnost, gube se i nestaju seve adrese tog naroda za svjedocenje u povjesti. Primjera radi, ko je u bosnjackom narodu adresa i lik javno zaduzen i javno odgovoran za kulturu? Jesu li to Bosnjaci intelektualci, "lebdeci sloj", sto bi kazao Karl Manhajm, je li to Preporod, je li to VKBL, jesu li to ministarstva za kulturu u Federaciji, jesu li to univerziteti i fakulteti, jesu li to politicke stranke u kojima participiraju Bosnjaci, je li to Islamska zajednica? Opcenito svako, konkretno i obavezujuce - niko.

				Liljan 4. 11. 7. 2003 Mustafa Spahic