Osmanović Saliha:  Zaboravljena od svih   

Saliha Osmanović iz srebreničkog sela Dobrak, na samoj granici Bosne i Hercegovine sa Srbijom, u julu će u Memorijalnom kompleksu u Potočarima ukopati supruga Ramu i sina Nermina. Njihove kosti ekshumirane su prije nekoliko mjeseci iz masovnih grobnica u Zelenom Jadru, o čemu je naš list pisao.

Videosnimak na kojem je Ramo u julu 1995. godine dozivao sina Nermina da se preda srpskim snagama u okolini Kravice, obišao je cijeli svijet i još jednom upoznao javnost s teškim zločinima počinjenim nad Bošnjacima Podrinja.

- Nermine, hajde dolamo, ja sam dolamo. Slobodno kod Srba svi hajte - riječi su kojima je uplašeni otac zvao sina u nadi da će biti spašeni.

Saliha je nekoliko dana prije egzodusa izgubila i drugog sina Edina, koji je ukopan u mezarju Kazani. Danas u Dobraku živi sama, bez ikoga svoga.

- Meni više nije važno gdje živim. Gdje god bila, duša me boli i boljet će dok sam živa. Na Dobraku sam smirenija, tu sam svoje sinove odgajala i svog Ramu dočekivala s posla iz Beograda. Da bogdo imam unučad, bila bih sigurna da sjećanje na moje sinove neće umrijeti. Onako, kada mene ne bude, ko će njih spominjati i o njima pričati - kaže Saliha.

Drhtavim glasom dodaje da je od predstavnika srebreničke vlasti nikada niko nije obišao.

                                                                                                                                                   (Avaz, 20.04.2009.)