M U D R O   -   P O U Č N O

„Reci, Allah je stvoritelj svega“ Kur´an 13/16

Savršenstvo čovjeka

Danas ljudski rod zivi u vremenu naucno tehnoloskog napretka, a prije svega racunarske industrije. Zadivljujuce djeluje slusati o brzini i broju informacija koje posljednje generacije racunara obradjuju. Medjutim, nas cilj nisu racunari, vec autor tih zadivljujucih uredjaja – covjek. Mi zelimo nesto reci o gradji covjeka, stvorenja koje je uspjelo proizvesti komjutere kojima se divimo, kako bi razmislili o velicini i moci Onoga koji je samog covjeka stvorio. Velicina djela ukazuje na velicinu njegovog autora racunari kao ljudski proizvod ukazuju na velicinu ljudskog razuma, pameti i inteligiencije, koja ga uzdize visoko iznad svih ostalih stvorenja. Takodjer, sljedeci podaci o gradji i bioloskim procesima u ljudskom tijelu ukazuju na velicinu i moc Stvoritelja samog covjeka – Uzvisenog Allaha.
Pluca Odrastao covjek pri normalnom mirnom disanju dnevno udahne preko 8.500 litara vazduha, a za jednu godinu preko 3 miliona litara. Ukupan broj alveola u oba plucna krila je oko 300 miliona, precnika 0,25mm. Povrsina respiratorne membrane u plucima za izmjenu gasa je oko 70 m², sto bi odgovaralo povrsini pod prostorije dugacke 10, a sirokoe 7 metara. Ukupna kolicina krvi koja treba da prekrije tu povrsinu je 60-140 ml. Da bi shvatili koliko je to tanak sloj tecnosti zamislite da se pola case vode raslije tako da prekrije prethodno spomenutu prostoriju 10 x 7 metara.

Bubreg Svakog minuta kroz bubrege protice oko 1,2 litra krvi, pa dnevni protok iznosi preko 1.700 litara krvi. Bubrezi dnevno izluce oko 180 litara tzv. Primarne mokrace koja se na svom putu ka spoljasnoj sredini ponovo vfraca u krvotok, tako da se dnevno izluci do 1,5 litara definitvne mokrace.

Mozak Ljudski mozak ima oko 100 milijardi nervnih stanica (neurona), a svaka ostvaruje funkcionalne kontakte sa oko stotinu susjednih. Brzina prenosa impulsa u nastavcima pojedinih nervnih stanica je cak oko 120 metara u sekundi ili 432 kilometra na sat. Kora malog mozga je ustvari velika naborana povrsina, oko 15 cm siroka i 120 cm dugacka.
Celija U covjecijem tijelu ima oko 100 biliona celija (bilion = milion miliona), razlicitih oblika i velicina, vidljivih tek pomocu mikroskopa. Celijsko jezgro, koje je nekoliko puta manje od celija u sebi sadrzi 23 para hromozona sa preko 40 hiljada genski paraova, gradjenih od DNK. DNK u hromosomima zbijena je u savijena i naborana tvorba duzine nekoliko mikrometara, koja bi, kada bis e linearno prikazala bila duga citavih 6 cm, ili deset hiljada puta vise. To je isto kada bi uspjeli konac duzine 100 metara saviti i sabiti u tvorbu duzine 1 cm/

Srce i krvotok Srce odrasloga covjeka koji miruje pumpa svake minute oko 5 litara krvi, tako da dnevno ta kolicina iznosi nevjerovatnih 7.200 litara, s tim da se pri teskom misicnom radu minutni volumen povecava 4-6 puta. Gotovo da je i nemoguce napisati brojku koja bi pokazala koliko ljudsko srce izpumpa krvi za vrijeme jednog zivotnog vijeka od recimo 70 godina. Ljudski organizam sadrzi oko 10 milijardi kapilara, ukupne povrsine oko 500-700 m², sto otprilike odgovara povrsini fudbalskog igralista.

Oko U unutrasnjoj ocnoj ovojnici, mreznici, ima oko 100 miliona stapica i oko 3 miliona cunica, fotoreceptora za boje i svjetlost, a svaki od nih sadrzi i do 100 ploca nastalih pregibanjem njihove celijske membrane.

Crijeva Rasorptivan povrsina tankog crijeva povecana je postojanjem kruznih nabora sa milionima crijevnih resica, cije stanice sadrze na stotine mikrorasica, tako da ukupna povrsina tankog crijeva iznosi oko 250 m². Sa te povrsine se svakodnevno apsorbuje oko 7 litara tecnosti, nastale od izlucenih probavnih sokova i unesene tecnosti.

Maternica Maternica se u toku trudnoce uveca oko 20 puta. Prije trudnoce teska je oko 40-50 gr, da bi pred kraj trudnoce dosegla tezinu od oko 1000 gr. Van trudnoce dugacka je 6)7 cm, a njena unutrasnjost duboka prosijecno 5,5 cm. Uz tezinu proporcionalno se povecava i zapremina, kako bis e unutar nje mogao smjestiti plod tezine 3200 gr i duzine 52 cm, sto su prosijecne vrijednosti novorodjenceta. Svoju prvobitnu velicinu koju je imala prije trudnoce, maternica ponovo dosegne pri kraju babinja.

Zaista su divljenja vrijedni ovi primjeri gradje i funkcije pojedinih dijelova ljudskog organizma, pa nevjerovatno zvuci cuti kako sve ovo moze nastati slucajno, bez svog tvorca. Zamislite samo da ljudi izadju sa tvrdnjom da je racunar nastoa slucajno, sam od sebe, sa svim svojim mogucnostima. Nema sumnje da bi ga ismijavali na svakom koraku.Primjer covjeka je velicanstveni od primjera racunara, obzirom da je u covjeku zivot, sposoban je da govori, razmislja, voli i mrzi, bez potreba da se prikljuci na neki izvor energije.Takodjer bi bilo vrlo neozbiljno tvrditi da je covjek, bez obzira na ogroman trud koji je ulozio, proizveo racunar bez cilja, da nema svoje svrhe. Analogno tome apsurdna je tvrdnja da je covjek stovren bez svrhe i cilja.

Kaze uzviseni Allah: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stovorili i da Nam se necete povratiti.” (40 : 115) “Zar covjek misli da ce sam sebi prepusten biti, da nece odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci, zatim ugrusak kome On razmjer odredi I skladnim mu lik ucini, I od njega onda dvije vrste, muskarca I zenu, stvori, I zar Taj nije kadar mrtve da izivi?” (75 : 36-40) “Mi cemo im pruziti dokaze Nase u svemirskim prostranstvima, a I u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina” (41 : 53) “ … a pouku samo razumom obdarenim primaju.” (13 : 19)

Obzirom da covjek raspolaze razumom duznost mu je I obaveza spoznati svoga Tvorca i svrhu svoga postojanja.

Priča o slijepom dječaku

(Krasna, istinita, poučna, nevjerovatna i krajnje dirljiva priča o slijepom dječaku koji je pomogao ocu da se vrati islamu)

Još nisam bio napunio trideset godina kada mi je supruga rodila prvog sina. Ta noć mi je još u sjećanju. Sa družinom sam ostao sve do zore u jednom od mjesta lagodnosti. Večernja sjedeljka je bila puna praznih priča i besmislena govora. Puna tračeva, ogovaranja, zabranjenih opaski i haram komentara. Ja sam bio taj koji je prednjačio u nasmijavanju, ruganju i ogovaranju ljudi. Drugi su se, uglavnom, smijali i zabavljali. Te noći sam, dakle, uveliko uveseljavao svoju družinu. Bio sam nadaren nevjerovatnim smislom za imitiranje. U stanju sam mijenjati intonaciju glasa i učiniti ga sličnim glasom osobe kojoj se rugam. A rugao sam se ovome i onome. Niko nije bio pošteđen, pa ni moji prijatelji. Neki od njih su me već izbjegavali, da bi bili mirni od mog jezika. Sjećam se da sam se te noći rugao jednom slijepcu koji je prosio na trgu. Najstrašnije je to što sam mu namjerno podmetnuo nogu, a on se spotakao i pao. Udario se i nije znao šta bunca. Moj smijeh je odzvanjao trgom. Kao po običaju, kući sam se vratio kasno. Našao sam suprugu da me još čeka. Bila je uplakana i podrhtavajućim glasom upitala: „Rašide, gdje si bio?“ „Sa prijateljima, naravno“, odgovorio sam podrugljivo. Tragovi umora su bili primjetni na njoj. „Rašide, vrlo sam umorna, vrijeme da se porodim se približilo“, a suza joj se skotrljala niz obraz. Osjetio sam da sam zanemario suprugu. Trebao sam se brinuti za nju i smanjiti noćno bdijenje izvan kuće, a naročito sada, u devetom mjesecu njezine trudnoće. Brzo sam je odvezao u bolnicu na porođajni odjel. Teški porođajni bolovi su trajali satima. S nestrpljenjem sam očekivao porođaj koji je bio težak i komplikovan. Umorio sam se od dugog čekanja, ostavio broj telefona bolničkom osoblju da mi jave radosne vijesti, i otišao kući. Nakon jednog sata nazvali su me da mi saopće vijest o rođenju sina Salima. Odmah sam otišao u bolnicu. Vidjevši da pitam za sobu u kojoj se nalazi moja supruga, od mene su tražili da se vidim s doktoricom koja je nadzirala porođaj moje supruge. Proderao sam se: „Koja doktorica?!, važno je da vidim svog sina Salima“. Oni rekoše:“ Prvo se obrati doktorici“. Ušao sam kod doktorice, koja mi je počela govoriti o nesrećama i zadovoljstvu sa Božijim određenjem, a zatim rekla: “Tvoje dijete ima ozbiljnu deformaciju očiju i, najvjerovatnije, nema vida (slijepo je)!!“ Oborio sam glavu, prepuštajući se razmišljanju i izvlačenju pouka. Sjetio sam se onoga slijepog prosjaka kojemu sam na trgu nogu podapeo, pa se spotakao i pao, a narod se smijao. Subhanallah! „Kako postupaš prema drugima, tako će i prema tebi biti postupano.“ Allahu ekber! Potom sam se sjetio svoje supruge i djeteta. Zahvalio sam se doktorici na ljubaznosti i otišao da vidim suprugu. Moja supruga nije bila tužna jer je čvrsto vjerovala i zadovoljna bila sa Allahovim određenjem. Uvijek me savjetovala da prestanem ogovarati druge osobe. Izašli smo iz bolnice, a i Salim s nama. Nisam mu poklanjao nikakvu pažnju. Zapravo, smatrao sam kao da se i ne nalazi u kući. Kada bi plakao, odlazio bih da spavam u dnevnoj sobi. Supruga mu je, pak, poklanjala veliku pažnju i puno ga je voljela. Osobno ga nisam prezirao, ali ga nisam ni volio!

Salim je rastao i počeo puzati. No, puzanje mu je bilo čudno. Kada je napunio skoro godinu, pokušao je hodati. Otkrili smo da je hrom. Postao mi je u duši još teži. Nakon Salima, supruga mi je rodila Omera i Halida. Prolazile su godine, a Salim je sa svoja dva brata porastao. U kući se nisam volio zadržavati. Uvijek sam bio s drugovima. Ustvari, bio sam kao igračka u njihovim rukama.Moja supruga nije gubila nadu u to da ću se popraviti. Uvijek je upućivala dove da me Allah uputi na Pravi put.

Nije se ljutila zbog mojih lakomislenih postupaka, ali se mnogo žalostila kada je vidjela da zanemarujem Salima a posvećujem pažnju samo Omeru i Halidu.

Kako je Salim rastao i moje brige bile su veće. Nisam se suprotstavljao supruzinom zahtjevu da ga upišemo u specijalnu školu za djecu sa posebnim potrebama. Ni primijetio nisam kako prolaze godine. Dani su bili nekako svi isti: rad, spavanje, jelo i večernje zabave (sjedeljke). Jednoga petka, probudio sam se u jedanaest sati, prije džume-namaza. Za mene je to bilo vrlo rano. Bio sam pozvan na neku svadbenu gozbu. Nagizdao sam se, namirisao i krenuo da izađem. Prolazeći kroz dnevnu sobu, zaustavio sam se na prizor Salima, koji je bio sav uplakan. Po prvi put sam primijetio Salimov plač još od vremena njegovog djetinjstva. Već deset godina je prošlo otkako mu pažnju nisam posvetio. Pokušao sam da ga ignorišem, ali nisam mogao podnijeti. Čuo sam ga kako doziva majku, a ja sam bio u sobi. Obazro sam se i približio mu se. Upitao sam: „Salime, zašto plačeš?“ Kada je čuo moj glas, prestao je plakati. Osjetivši da se nalazim u njegovoj blizini, sa svojim malenim rukama počeo je da opipava oko sebe. Šta mu je, šta li želi?! Shvatio sam da želi da se distancira od mene!! Kao da želi reći: Tek sada me primjećuješ, gdje si već deset godina?! Slijedio sam ga, a on je ušao u svoju sobu. U početku je odbio da mi kaže zašto plače. Pokušao sam da budem ljubazan prema njemu. Tek tada je Salim počeo objašnjavati razlog njegovog plača. Slušao sam ga tresući se.

Znate li koji je razlog njegovog plača?! Njegov brat Omer, koji ga je obično vodio u džamiju, zakasnio je. A i zato što je bila džuma-namaz. Bojao se Salim da ne nađe mjesto u prvom safu. (Allahu ekber! Ma ša Allah!) Dozivao je brata Omera i dozivao je svoju majku, ali se niko nije odazivao, pa je plakao.Zagledao sam se u suze koje su lile iz njegovih slijepih očiju. Nisam mogao podnijeti preostali dio njegova govora, stavio sam svoje dlanove na njegova usta i rekao: „Zato si plakao, o Salime?!“ „Da“, odgovorio je. (Allahu ekber! Divna li djeteta!)Zaboravio sam svoje prijatelje i svadbenu gozbu, te rekao: “Salime, ne žalosti se! Šta misliš ko će s tobom danas ići u džamiju?“ „Omer, naravno“, odgovorio je, „ali on uvijek kasni“. Rekao sam: „Ne, već ću ja s tobom ići.“ Salim se začudio i zbunio, i nije vjerovao. Pomislio je da ga ismijavam. Rastužio se i ponovo zaplakao. Obrisao sam mu suze svojom rukom i uzeo ga za ruku. Želio sam da ga do džamije odvezem autom, ali je Salim odbio, rekavši da se džamija nalazi u blizini kuće. „Želim da koračam do džamije“. Da, tako mi Allaha, sve to mi je rekao moj sin Salim.Ne sjećam se kada sam posljednji put ušao u džamiju, ali po prvi put sam osjetio strah i kajanje zbog svega što sam propustio minulih godina. Džamija je bila krcata klanjačima, ali sam Salimu uspio pronaći mjesto u prvom safu. Saslušali smo džumansku hutbu i Salim je klanjao pored mene. Ustvari, ja sam klanjao pored njega.

Po okončanju namaza, Salim je od mene zatražio Kur'an. Začudio sam se!! Kako će učiti, a on je slijep?! Pomislio sam da ignoriram njegov zahtjev, ali sam prema njemu bio ljubazan, bojeći se da mu ne povrijedim osjećanja. Dodao sam mu Kur'an, a on zatražio da mu otvorim mjesto na kojem se nalazi sure el-Kehf. Gledao sam u sadržaj i počeo prevrtati stranice dok ga nisam pronašao. Od mene je uzeo Kur'an, stavio ga preda se i počeo učiti suru el-Kehf zatvorenih očiju. Allahu ekber! Subhanallah! On zna cijelu suru napamet. (Sura el-Kehf ima preko 11 stranica i 110 ajeta) Stidio sam se samoga sebe. Dohvatio sam Kur'an. Osjetio sam da mi zglobovi podrhtavaju. Učio sam i učio. Molio sam Uzvišenog Allaha da mi oprosti i uputi me na Pravi put. Više nisam mogao podnijeti, pa sam poput djece počeo plakati. Neki ljudi su još uvijek klanjali sunnete u džamiji. Bilo me ih je stid pa sam pokušao plač sakriti. No, plač se pretvorio u jecanje i ridanje.Na mojem licu sam osjetio malenu ruku kako mi briše suze. Bio je to Salim. Privio sam ga na svoje grudi i posmatrao ga. Rekao sam u sebi: “Nisi ti slijep, moj Salime, već sam ja slijep, dok sam se povodio za griješnicima koji su me vodili u Džehennem.“

Vratili smo se kući. Moja supruga je bila vrlo uplašena zbog Salima, no njezin strah se pretvorio u sreću i suze radosnice kada je saznala da sam i ja klanjao džumu-namaz sa Salimom.Od toga dana sam sve namaze klanjao u džematu, i to u džamiji. Napustio sam loše drugove, a priklonio sam se skupini dobrih, koje sam upoznao u džamiji. Sa njima sam okusio slast imana-vjere. Od njih sam naučio stvari koje sam ranije zanemario zbog dunjaluka. Niti jedno mjesto gdje se spominje i veliča ime Uzvišenog Allaha nisam propustio, kao ni vitr-namaz. Po nekoliko puta sam proučio cijeli Kur'an u mjesecu. Jezik sam stalno vlažio zikrom (spominjanjem imena Uzvišenog), da bi mi Allah, dželle šanuhu, oprostio ogovaranje i ruganje ljudima. Osjetio sam da sam sada bio puno bliži porodici. Pogledi ispunjeni strahom i bojazni iz očiju moje supruge su sada nestali, a osmijeh nije napuštao lice moga sina Salima. Ko bi ga pogledao, pomislio bi da je Salim vlasnik dunjaluka i svega na njemu. Mnogo sam zahvaljivao Allahu, dželle šanuhu, na Njegovim blagodatima. Jednoga dana, moji dobri i čestiti drugovi donijeli su odluku da otputuju u jednu od dalekih oblasti radi da've (opominjanja i pozivanja ljudi na Allahov put). Kolebao sam se po pitanju odlaska. Klanjao sam istihare-namaz (molio Allaha da donesem ispravnu odluku) i konsultovao se sa suprugom. Očekivao sam da neće prihvatiti, ali desilo se suprotno! Ona me čak hrabrila i podsticala. Ranije me vidjela da odlazim na put grijeha i razvrata bez konsultacije sa njom.Okrenuo sam se Salimu i rekao mu da kanim na put, a on me zagrlio svojim malim rukama, kao znak međusobnog oprosta na rastanku. Od kuće sam odsustvovao tri i po mjeseca. U tom periodu sam zvao suprugu kad god mi se ukazala prilika, a da bih razgovarao i sa sinovima. Bio sam ih puno poželio. Uh, a što sam tek bio poželio Salima!! Tako sam želio čuti njegov glas. Jedino se s njim nisam čuo od dana odlaska. U momentu kada sam ih zvao, on je uvijek bio ili u školi ili u džamiji. Kad god sam govorio supruzi o mojoj čeznji za njim, ona se veselila i od radosti smijala, osim posljednji put kad sam je zvao telefonom. Nisam čuo njezinog očekivanog smijanja, a i glas joj se promijenio. Rekao sam joj: „Prenesi moje selame Salimu“, a ona je odgovorila: „In ša Allah“ (ako Bog da), i ušutjela. Konačno, vratio sam se kući. Pokucao sam na vrata sa željom da mi ih Salim otvori. Ali, iznenadio me je moj sin Halid, koji još nije bio napunio četiri godine. Uzeo sam ga u naručje, a on je vikao: baba, baba! Ne znam zašto mi se steglo u grudima kada sam ušao u kuću. Zatražio sam utočište kod Allaha, dželle šanuhu, od prokletog šejtana (proučio euzubillu). Približio sam se supruzi. Promijenila se u licu i kao da je pokušala odglumiti radost. Zagledao sam se dobro u nju i upitao je: „Šta ti je?“ „Ništa“, odgovorila je. Sjetivši se Salima, upitao sam: „Gdje je Salim?“ Oborila je glavu ne rekavši ništa. Vrele suze su joj navirale na oči i lile niz obraze. Dreknuo sam: „Salim!, gdje je Salim?“ Nakon toga sam čuo samo glas sina Halida koji je svojim načinom govora rekao: „Salim je otišao u Džennet, otišao je Allahu.“ (Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! La ilahe illellah, Muhammed resulullah)Moja supruga nije podnijela prizor. Suzdržavala se da ne zaplače. Samo što se nije srozala na pod. Izašla je iz sobe. Kasnije sam saznao da je Salim dobio goznicu dvije sedmice prije mog povratka. Supruga ga je odvela u bolnicu, no groznica je bivala sve jača i nije ga napuštala dok mu duša nije napustila tijelo. (La ilahe illellah, Muhammedun resulullah. Allahu ekber, ve lillahil-hamd!) Kada zemlja postane tijesna, i pored njezinog prostranstva, i kada se stegne u grudima, zavapi: O, Allahu (ja Allah)! Kada nestane moći, kada se stijesne putevi, kada se izgubi nada i kada se pokidaju spone, zavapi: O, Allahu!Uzvišeni Allah je htio da uputi Salimova oca na Pravi put pomoću Salima, prije nego što Salim preseli na Ahiret! Subhanallah! Allahu ekber! Doista si ti Allahu bio milostiv prema Salimu i njegovu ocu, pa Te skrušeno molimo da se smiluješ i nama. Hvala Ti Allahu za najveću blagodat imana, i pomozi nam neka svaki otkucaj naših srca bude nečujni eho naše trajne zahvalnosti za sve Tvoje blagodati koje si nam podario.

MUDROSTI

Kiša je potrebna kako bi znali cijeniti sunce.

A račun od Allaha?

Čovjek koji je doživio 70 godina dobio je bolest koja mu je onemogućavala da urinira (mokri). Doktori su mu rekli da je potrabna operacija kako bi ozdravio. On se složio da se uradi operaciju jer je bol bio prisutan već nekoliko dana. Kada je operacija bila gotova doktor mu je uručio račun koji je sadržavao sve troškove tretmana. Nakon što je pogledao račun čovjek je počeo plakati. Kada je ovo vidio doktor je rekao: "Ako je cijena prevelika, mogli bi smo napraviti sporazum sa vama." Čovjek je na to odgovorio: "Ne plačem ja zbog novca; plačem zbog toga što mi je Allah omogućio da uriniram (mokrim) već 70 godina i nikada mi nije poslao račun."

"I daje vam od svega onoga što od Njega ištete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan." (Ibrahim, 34)

”O robe Moj, zar Me se ne stidis?! Kada ti dodje pismo od nekog tvoga prijatelja, dok si na putu, ti skreces sa puta, sjedas radi njega, da bi citao i razmisljao o svakom slovu pazeci da ti sta ne promakne. A ova Moja Knjiga (Kur'an) tebi je objavljena. Pogledaj koliko Sam tebi u njoj opsirno govorio i koliko Sam ti puta ponovio da razmisljas o njenoj sirini i dubini, a ti okreces ledja. Zar sam ti Ja bezznacajniji od nekog tvog prijatelja???"

RAZGOVOR SA MUDRACEM

Usnio sam san, da razgovaram s mudracem.
"Dakle, ti bi zelio razgovarati sa mnom?" rece mudrac. "Ako imas vremena" rekoh.
Mudrac se nasmijesi. "Moje vrijeme bas u to najradije koristim”.
Sto si me kanio pitati?"
"Sto te najvise iznenadjuje kod ljudi?"
Mudrac odgovori:
"Sto im je djetinjstvo dosadno. Zure da odrastu, a potom bi zeljeli ponovo biti djeca.
Sto trose zdravlje da bi stekli novac, pa potom trose novac da bi vratili zdravlje."
Sto razmisljaju tjeskobno o buducnosti, zaboravljajuci sadasnjost.
Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.
Sto zive kao da nikada nece umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu zivjeli."

Mudrac me primi za ruku Ostadosmo na trenutak u tisini.
Tada upitah:
"Kao roditelj, koje bi zivotne pouke zelio da tvoja djeca nauce?"
Osmjehujuci se, mudrac odgovori:
"Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti.
Da nauce da nije najvrijednije ono sto posjeduju, nego tko su u svom zivotu.
Da nauce kako se nije dobro usporedjivati s drugima...
Da nauce kako nije bogat onaj covjek koji najvise ima, nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno bice, a potom su potrebne godine da se izlijeci.
Da nauce oprastati tako da sami oprastaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole, ali to ne znaju izreci niti pokazati.
Da nauce da se novcem moze kupiti sve, osim srece i zadovoljstva.
Da nauce da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjet je razlicito.
Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima..., a ipak ih voli.
Da nauce kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste,moraju i sami sebi oprastati."
Ljudi ce zaboraviti sto si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osjecaje u njima pobudio!

Na pitanje ''ŠTO RADIŠ? '' odgovaram sa ''ŽIVIM''.
Što je to živjeti?
Tumarati zemljom kroz nekoliko godina sa suputnicima koji su se slucajno našli na istom brodu vremena i prostora.
ŽIVJETI-znaci rasti iznutra, rasti iz sebe.
Rasti citav,u razumjevanju,u osjecanju,u stvaralaštvu...
Covjek raste izgrdadjujuci sebe.
Život je stalno izgradjivanje.
Postoje razni životi, ubitacni i dosadni, poletni i snažni.
Život koji se odrekao rasta nije život. To je tobožnji život,paraživot ili životarenje.
Tko je postavio granice svom duševnom rastu i nece ici dalje od njih, reskira da životari.
Tko misli da je dosta narastao da se više ne treba razvijati taj se udaljuje od života.
Tako i onaj koji napušta kreativnost i ogranicava se na reproduktivnost ide u smjeru protivnom od života.
Tko raste ne zna za dosadu i tko izgradjuje ne pozna monotoniju.
Dok je u tjelesnom smislu rast zakljucen s dobi, duhovni rast nije njome omedjen...
Covjek može rasti dok živi i obrnuto: neživi dok raste, stvaralacki rast!!!
Neživot je postavljati na život takve zahtjeve da smo uvijek nezadovoljni životom.
Neživot je kada necemo sadašnju dionicu života primiti kao život, kad ne ubrajamo svoje dane, tjeskobu i radosti u životni staž, vec se stalno spremamo za život; kad smo stalno pripravnici za život.
Neživot je ako ne umijemo voljeti sebe i druge...
Uživati život znaci koristiti se životom,upotrebljavajuci život,uživati u sebi
(ne uživati zatvoren u sebe),radovati se svojem i tudjem životu.

Ljubav je davanje života, sebi i crugima.
Davati svoj život tako da se time promice rast i život drugoga to znaci davati život iz dana u dan. Kao što se i živi iz dana u dan.

Stoga, umrijeti sutra, isto je tako dobro kao i umrijeti bilo kojeg drugog dana.
Svaki je dan bio za život, ili za napuštanje svijeta.

"Budite radosni kad god vam se za to pruža mogucnost, i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenutci ciste radosti vrijede više nego citavi meseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih ili krupnih strasti i prohtjeva.
(Njihova propinjanja su cudljiva i nezdrava, njihova nezadovoljenja nesigurna i kratkotrajna, sam sebi cilj i svrha!)

A minut ciste radosti ostaje u nama zauvjek, kao sjaj koji ništa ne može zamraciti.
Što ne boli - to nije život, što ne prolazi - to nije sreca."

Ovoga dana, kada me je moj Gospodar, Allah, vidio, a uvijek me vidi i cuje,
zamislio sam da me pita:

"Moj slabasni robe, koja je tvoja danasnja najveca zelja ? " .
Odgovorio sam:
"Moj Allahu, čuvaj osobu koja ovo čita i onoga koji ovo slusa, i njegovu porodicu i njegove prijatelje. Oni to zasluzuju i ja ih jako volim".
Bozja ljubav je kao okean, vidis joj početak, ali ne i kraj.

Meleki postoje, ali ponekad ih, ne vidimo, posto svi nemaju krila,
a zovemo ih PRIJATELJI.
Raduj se svakom svojem danu, zivi kreativan zivot u njemu i dijeli rado svoje dnevne radosti sa prijateljima, oni to zasluzuje.
 

OAZA MUDROSTI 

° Vjera, iman, odagnava sve brige i nemire. Ona je najdraža stvar vjernika i radost iskrenim robovima.

° Što je bilo bilo je. Što je prošlo, prošlo je. Stoga, o prošlom ne razmišljaj jer je to završena stvar.

° Budi zadovoljan odredjenjem, opskrbom koja ti je data, jer sve je propisano, pa se kloni galame i bijesa.

° Spominjanje Allaha donosi smiraj srcu, briše grijehe, odagnava nevolje i ima za rezultat Allahovo zadovoljstvo.

° Ne očekuj nagradu ni od koga. Dovoljna ti je nagrada od Gospodara.

° Kada osvaneš, ne očekuj noć, živi u granicama jednog dana i svu svoju snagu usmjeri na činjenje dobra u tom danu.

° Pusti budućnost da dodje, da se desi i ne brini se za ono što će biti sutra. Ako ovaj dan učiniš dobrim, i sutra će biti dobro.

° Svoje srce očisti od zavisti i mržnje. Iz njega protjeraj svaku zlu pomisao i nevaljaštinu.

° Druži se samo s dobrim ljudima, kloni se loših. Posveti se svome domu i svojim poslovima i ne miješaj se previše s ljudima.

° Knjiga ti je prijatelj najbolji. Stoga, uvijek budi uz nju, traži nauku i čini dobro.

° Svemir je sav u skladu, pa i ti uredi svoj život počev od odijela, preko kuće, ureda i poslova.

° Izidji u prirodu, promatraj raskošne vrtove i uživaj u divnom stvaranju Božijem.

° Šetaj, bavi se sportom i zauvijek uništi lijenost. Nipošto ne budi besposlen i nemaran.

° Čitaj povijest, razmišljaj o čudesnim dogadjajima, uživaj u raznim kazivanjima i izvuci pouke iz svega toga.

° Obnovi svoj život, unosi inovacije u njega i ne upadaj ni u kakve rutine i kolotečine.

° Neka ti odijelo stalno bude čisto, budi namirisan, uredan i koristi misvak.

° Ne čitaj knjige koje su pesimistične, pune očaja i bežnadja.

° Sjećaj se kako tvoj Gospodar mnogo prašta, prima pokajanja, oprašta robovima i zbog dobrih djela briše grijehe.

° Budi zahvalan Allahu na blagodati vjere, pameti, zdravlja, sluha, vida, nafake, porodice i drugog.

° Zar ne znaš koliko ljudi nije dobrog zdravlja, nema pameti? Koliko je samo paralizovanih, invalida i teško iskušanih ljudi? 

° Živo s Kur'anom, uči ga napamet, čitaj, slušaj ga jer je to najbolji lijek protiv tuge i briga.

° U Allaha se pouzdaj i Njemu sve svoje stvari povjeri. Budi zadovoljan Njegovim odredjenjem, na Njega se osloni i neka ti On utočište bude, jer ti je On uistinu dovoljan.

° Oprosti onome ko ti je nepravdu učinio. Pomiri se s onim ko se s tobom posvadjao. Daj onome ko je tebi uskratio, i budi blag prema onom ko se prema tebi loše ponio, i doživjet ćeš istinsku sigurnost i radost.

° Ponavljaj riječi: "La havle la kuvvete illa billah", jer one donose smiraj umu i duši. Izgovarajući ove riječi najteže ćeš stvari izdržati, i odredjenjem Veličanstvenoga, zadovoljan biti.

° Mnogo traži oprosta od allaha, jer On daje opskrbu, spas, porodicu, znanje, olakšanje, i samo On grijehe prašta.

° Budi zadovoljan svojim izgledom, glasom, plaćom, porodicom i kućom, osjetit ćeš istinsku sreću i rahatluk.

° Znaj da iza svake nevolje dodje spas. Poslije tame ukaže se svjetlo. Nijedna situacija nije vječna jer su dani prevrtljivi.

° Budi optimističan i ne predaji se očaju i beznadju. Čovjek ne zna šta je za njega dobro, možda mu je neka teška situacija bolje od blagostanja i raskoši.

° Ti u sebi nosiš brojne blagodati, riznice dobra i sklonosti koje ti je darovao Allah.

° Lijepo se s ljudima ophodi, čini im dobro, i bit ćeš jako sretan. Obidji bolesnog, daruj siromaha i smiluj se jetimu.

° Odagnaj loše misli, kloni se iluzija, lažnih maštarija, fantazija i bolesnih misli.

° Znaj da nisi jedini iskušan nesrećom. Kušnja i nesreća nikog ne zaobilaze.

° Znaj da je dunjaluk kuća kušnji, ispita i nedaća. Stoga, prihvati život onakvim kakav jeste i od Allaha pomoć traži.

° Razmišljaj o ljudima koji su prije tebe staze života prešli, o njihovim nedaćama, zatvaranjima, ubijeanjima i patnjama.

° Svaka tuga, briga, bolest, glad i oskudica koja te zadesila bit će upisana kod Allaha, i On će ti za nju oprost dati.

° Ne prizivaj nesreće i ne očekuj zlo. Ne vjeruj lažnim uzbunama i glasinama.

° Dobro znaj da se u teškim situacijama srce osjeća življim, poletnijim, da se duša osjeća smjelijom te nagrada povećava.

° Većina stvari od kojih strahuješ ne desi se. Dovoljan ti je Allah, On te pazi i pomoć daje.

° Ne druži se sa zavidnicima, propalim ljudima i nevaljalcima. Oni truju srce, ubijaju dušu i donose tugu u život vjernika.

° Dobro pazi na namaz u džematu i ibadete s vjernicima jer se u tome krije veliko veselje i radost za dušu. 

° Nikako ne pomišljaj na griješenje jer je to izvor svake brige i tuge. Nadalje ono vodi u propast i daljnje krize.

° Liječi svoju dušu riječima: "La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin", posebno prilikom nedaća i teških iskušenja.

° Neka te ne pogode ružne riječi i zao govor o tebi. To treba da brine onoga ko ga je kazao, a ne tebe.

° Klevete tvojih neprijatelja i grdnje zlih ljudi samo govore o tvojoj vrijednosti i važnosti.

° Znaj da ko te ogovara čini ti veliko dobro, briše tvoje grijehe i čini te poznatim.

° Ne preteruj u ibadetu. Budi umjeren i kloni se svakog pretjerivanja.

° Iskreno svoju vjeru posveti samo Allahu, osjetit ćeš olakšanje u duši, mir u grudima i sreću u životu.

° Budi hrabar, jakog srca, postojane duše, jer ti imaš uzvišenu misliju. Stoga, neka te ne pokolebaju glasine i neprijatelji.

° Budi čio i vesela lica, ljudi će te zavoljeti. Budi blag u govoru i skroman, poštovat će te.

° Dobrim na zlo uzvrati, budi nježan, ugasit ćeš vatru neprijateljsku i izliječiti svoje dušmane.

° Jedan od najvažnijih uzroka sreće jeste dova roditelja za tebe. Stoga, čini im dobro i dobro ih pazi.

° Prihvati ljude onakvim kakvi jesu i budi velikodušan. To je Allahov zakon u životu i medju ljudima.

° Živi jednostavno i skromno, kloni se svake raskoši i pretjerivanja. Kad god se poveća tijelo, smanji se duh.

° Uči zikr u svakoj prilici jer on je zaštita, uputa i spas.

° Rasporedi svoje poslove i ne čini ih odjednom.

° Pogledaj i razmišljaj o onima koji nisu u istoj situaciji kao i ti, koji nemaju zdravlje, kuću, porodicu i imetak, vidjet ćeš kako te je Allah uzvisio nad hiljadama ljudi.

° Znaj da svako s kim se družiš ima neku mahanu i nije savršen, i dušu svoju pripremi za različite situacije.

° Iskoristi sklonosti koje ti je Allah podario, nauku koju si savladao i koju voliš, opskrbu koju imaš i posao koji ti se svidja.

° Dobro čuvaj jezik od klevetanja osoba jer to ima za rezultt kaznu veliku.

° Strpljenje ti je štit, dobročinstvo briše grijehe, a plemenitost je odora koja te čuva od svih nevolja i boli. 

° Odredi jedan sahat u kojem ćeš isplanirati svoje planove, preispitati se, razmišljati o ahiretu kako bi svoj život učinio boljim.

° Tvoj ured ili dom jeste tvoj raskošni vrt, pa u taj vrt uvedi mudre ljude, učenjake, pjesnike i književnike.

° Traži halal-opskrbu i dobro se čuvaj harama. Od ljudi ne traži ništa. Trgovina je najbolji posao. Budi umjeren u svome životu.

° Ponekad putuj kako bi obnovio svoj život, razgledaj svjetska znamenja, gradove i države, jer je putovanje poseban doživljaj.

° Odijevaj se skromno, a ne raskošno i pretjerano. Ne izdvajaj se svojom odjećom i pokušaj biti kao i ostali ljudi.

° Ne ljuti se jer srdžba donosi nemir, tugu i razdor. Ona ubija ljubav i razdvaja ljude.

° Imaj uvijek notes u kojem ćeš zapisivati svoje obaveze. Budi pažljiv kada je u pitanju vrijeme i sastanci. Uvijek vodi zabilješke.

° Druži se s ljudima, dočekuj ih nasmijana lica i trudi se da stekneš njihovu naklonost kako bi im posato blizak i drag.

° Čuvaj se stalnog odgadjanja poslova i nadanja kako ćeš sve u budućnosti postići jer to vodi propasti i nevoljama.

° Ne budi neodlučan kada donosiš odluke, već smiren, odvažan i nepokolebljiv.

° Ne upropaštavaj svoj život stalnim mijenjanjem poslova i zanimanja jer to govori kako nisi vezan ni za šta.

° Raduj se stvarima koje brišu grijehe poput dobrih djela, nevolja, pokajanja, dove brata muslimana, Božije milosti i Poslanikova šefaata.

° Daji sadaku, makar ona i neznatna bila. Ona briše loša djela, uveseljava srce, odagnava brige i povećava nafaku.

° Neka ti uzor u svemu bude Poslanik s.a.v.s. On je pravi vodja ka sreći i uspjehu.

° Posjeti bolnicu kako bi shvatio blagodat zdravlja. Otidji do zatvora kako bi cijenio slobodu. Vidjet ćeš kolikim si blagodatima okružen, a ti ih ne prepoznaješ.

° Ne predaji se nevažnim stvarima i besmislicama, ne preuveličavaj stvari i čuvaj se kako potcjenjivanja, tako i preuveličavanja.

° Budi širokogrudan, traži oprosta od onoga kome si učinio kakvu nepravdu ili zlo, živjet ćeš mirnije. Nikako ne planiraj osvetu.

° Nemoj svojom ljutnjom uveseljavati svoje dušmane. Oni te žele ražalostiti, pa ako budeš takav, samo ćeš njima udovoljiti, a neće ti ništa lakše biti.

° Nikad u svojim prsima ne potpali žar mržnje, zavisti i neprijateljstva jer tad tek nastupa prava patnja.

Pod vrelim suncem Basre

U današnjem vaktu dovoljno je samo otvoriti novine ili nakratko poslušati neku informativnu emisiju na radiju ili televiziji i, eto ti glavobolje. Pljačka, lopovluk, mito korupcija, ubistvo, fizički napadi, silovanje, pedofilija, tuča, pijanka... Sve gore od goreg. Insan bi rek'o da se ništa dobro ne dešava. No, hajmo mi, ovog puta, u malo drugačijem smjeru! Sigurno ste nekada imali priliku čuti za čovjeka koji se zvao Malik ibn Dinar. Rijetke su knjige koje spominju velikane islama a da bar poneku riječ nisu posvetile i njemu. Slijedeća priča je izuzetno lijepa i korisna. Čuo sam je, sada već davne 1994.godine pa želim njenu ljepotu i mudrost podijeliti i s vama. Zato, krenimo skupa ka Basri da vidimo šta se to tamo prije skoro 1300 godina desilo ovom čovjeku!

Dijete k'o dijete!?

Dok je šetao gradom za oko mu zapade lijepa ženska prilika u dvorištu jedne ugledne kuće. Ali, zar i on nije bio ugledan? Malo ko u gradu nije čuo za Malika ibn Dinara, nadaleko poznatog po svojim trgovačkim poslovima. Vjeri nije bio bogzna kako priklonjen. Istina, put bi ga ponekad doveo i u džamiju, ali je, iznad svega, uživao u piću. Stajao je polupijan i gledao onu ženu koja ga je, naprosto opčarala. ''Blagi Bože!'', uzdisao je Malik gledajući vitko tijelo neznane žene. Brzo se raspitao o njoj. Bila je robinja. Noćima bi mu izlazila na san. Toliko je mislio o njoj da je i trgovinu zapostavljao. Bilo mu je jasno da se ovako više nije moglo, otišao je do vlasnika robinje i otkupio je. Isti dan je napravio veliku i bogatu svadbu, a ko god bi pogledao u njega vidio bi jednog drugog, sasvim novog Malika. Nije to više bio onaj zamišljeni i uvijek ozbiljni čovjek. Kao da se neka druga ćehra preko noći nastanila na njegovu licu. Malik ibn Dinar je, jednostavno, blistao.

Kroz nekoliko mjeseci njegova draga ostade noseća. Allahovom voljom, na svijet je donijela prelijepu djevojčicu. Malikovoj sreći nije bilo kraja. Kada bi, poslom, ostao duže u gradu, čim prije bi pohitao kući kako bi se uvjerio da je njegova mala princeza dobro. Nikada nije došao kući a da joj nije donio skupocjenu hediju.  Vrijeme je brzo prolazilo a djevojčica je plijenila sve više pažnje. Ali, kada bi Malik okupio svoje društvo, natočivši im po koju čašicu, djevojčica bi prišla stolu i prosula alkohol. ''Dijete k'o dijete'', izvlačio bi se pred prijateljima. No, kako se to ponovilo nekoliko puta, odlučio je ''iskušati'' kćerkicu te umjesto alkohola u flašu nasu vode. Djevojčica tog dana nije ni pogledala ka hastalu. ''Man jarabi, šta je ovo?'', mislio je u sebi Malik. Dok su ga prijatelji zajedljivo zadirkivali kako bi se trebao kaniti harama on se samo kiselo smješkao. Njegove krupne, plave oči opet su poprimile onaj stari, zamišljeni izgled. Pijuckajući iz svoje čašice često bi mislio o tome, i ne sluteći kakve ga muke i iskušenja tek čekaju.

Zašto me Allah ovako kažnjava?

Iako se toga dana sve činilo običnim, Malik je osjećao da nešto nije uredu. Žurio je kući obuzet nekim čudnim osjećajem koji ga je cijeli dan proganjao. Kapija bijaše otvorena, što ga dodatno uzruja. Ušavši u kuću zateče uplakanu suprugu. Nije je čestito ni pogledao a oči mu odlutaše ka krevetu na kome je ležala njegova princeza. Ne razumjevši šta se dešava gledao je, čas u djevojčicu, čas u ženu. Primakao se kćerkici, poljubivši je u čelo. Hladna. Otkud da joj čelo bude tako hladno? Pa, i obrazi joj hladni! Prislonio se uz njenu glavu i ostao skamenjen. Nije disala. ''Moja princeza ne diše. Ma, ne! To nije moguće. Mora da je zaspala pa mi se pričinjava!'', vikao je gledajući ka supruzi koja je samo odmahivala rukama. No, što je više vikao bivalo mu je sve jasnije da uzaludno pokušava slagati samom sebi. Bilo mu je jasno da bježi od nečeg od čega se pobjeći ne može.

 Njegove princeze više nema. Držao je njeno nepomično tijelo. U momentu je osjetio kako mu se svijet srušio. Sve ono za što je živio, trudio se, mukotrpno radio; toga više nije bilo. Tek tada shvati koliko je sebičan i priđe bolom ophrvanoj supruzi. ''Moramo osaburiti, ovo je Allahovo iskušenje!'', kroz suze procijedi žena. ''Allah? Hm!'', mislio je u sebi Malik, no, ne reče ništa.

Od tada svi upoznaše, opet, novog, ali sad trećeg Malika ibn Dinara. Ako mu prije, s vremena na vrijeme, nije bilo mrsko popiti koju čašicu, sada je bilo posve drugačije. Sada se od čaše nije odvajao. Svu svoju bol gasio je haramom a utjehu tražio u lošem društvu. Bio je to Malik koga niko nije poznavao i koga se rijetko moglo vidjeti trijeznog.

Noću bi dugo ostajao budan. Razmišljao je o svemu; životu, ženidbi, kčerki, alkoholu, obuzetosti trgovinom, prijateljima koji mu odjednom okrenuše leđa... Mislio je o svemu, sve dok ne bi došao do jednog imena. Allah!? Šta je on Allahu toliko zgriješio da ga tako okrutno kazni? Da li mu je Allah preko kćerke slao nekakve išarete? Mora da jest, jer, kako to da mu je uvijek prosipala alkohol!? Glavom mu se rojilo bezbroj pitanja, ali odgovora ne bijaše ni na vidiku, ili ih on nije znao vidjeti.

San ili opomena?

Dok je jedne noći uobičajeno dumao, ukrade ga san, ali ne običan nego posve čudan san. Nastupio Sudnji dan. Ljudi izbezumljeni trče. Galama. Vika. Svak se o sebi zabavio. A on, Malik, na nekoj poljani kojoj kraja ne vidi. Mimo ostalog naroda trči nekuda. Sav u goloj vodi. Bježi od nekakve velike nemani. Kud god da okrene a ona za njim. Bježeći tako naiđe na nekakva starca koji se jedva držao o štapu.

''Pomagaj ako Boga znadeš!'', zavapi mu Malik.''Zar ne vidiš, živ bio'', odvrati mu starac, ''da sam oronuli starac? Da mogu sebi bih pomogao, nego otiđi do onog brda, pa, možda tamo nađeš kakva selameta!''.

Malik posluša starca i, bježeći od nemani, ode do brda. No, kad se pope na njega sve što ugleda bijaše usplamsala vatra od čije huke i tutnja se ledila krv u venama. Vidje da tu selameta nema te nastavi bježati. Nemalo nakon toga ponovo srete istog onog starca i opet ga zamoli:

''Pomagaj dobri čovječe, vidiš kakva me nevolja snađe!''.

Starac mu reče da mu ne može pomoći nego ga uputi ka drugom brdu, ali Malik i tamo nađe isti prizor. ''Ama, šta mi se ovo dešava?'', mislio je u sebi dok je pokušavao doći do daha. Povremeno bi se osvrnuo, no, sve što bi vidio bila bi krupna neman koja ga je u stopu pratila. Naiđe tako i treći put na onog starca i opet zatraži pomoć.

''Otiđi do onog brda i ako ti tamo ne bude selameta meni se više ne obraćaj, vidiš da ne znam ni šta ću sa sobom!'', odgovori mu starac.

Noge kao da su mu bile od olova, ali nije smio stati. Nekako se odvukao do brda ka kome ga je uputio starac. Već se pripremao na prizor koji će ga dočekati. ''Zar opet vatra i kakva je to vatra uopšte, za Boga miloga?'', pitao je sam sebe. Ipak, negdje u dubini duše nadao se spasu. Prizor koga ugleda kada stiže na brdo ostavi ga bez daha. Na trenutak je zaboravio i onu neman za sobom i starca isvoje olovne noge i svu ovu frtutmu u kojoj se nekako našao. Divio se prizoru koji se prostirao pred njegovim očima.

Zelenilo, rijeke, predivni dvorci... Primicao se polahko i ne primjetivši kako ga neman više ne prati. Pred jednim dvorcem primjetio je oveću skupinu djece. Dok im se primicao, mislio je o svojoj princezi, no od silnog umora nije mu se dalo ni zaplakati. Stajao je na kapiji dvorca i promatrao veselu dječiju igru. Jedna djevojčica iznenada se izdvoji i priđe kapiji. Malik je nepomično stajao ne vjerujući svojim sopstvenim očima. Je li to ona? Da! To je upravo ona. Njegova mala princeza. Gledala ga je nekako ispitivački, kao da se baš i ne raduje ovom nenadnom susretu s ocem.

''Oče, šta je to s tobom?'', upita ga princeza neočekivano.''Ne razumijem na šta misliš.'', progunđa Malik.

''Ti nikako da se opametiš'', nastavi djevojčica. ''Još dok sam bila s tobom Allah Uzvišeni te opominjao a ti opet po svome. Zar ne razumiješ šta su onaj oronuli starac i ogromna neman?''.

Malik je šutio, kao da je na suđenju.

''Onaj starac, to su tvoja dobra djela koja su tako slaba i neznatna da se jedva o štapu drže. Da si, kojim slučajem radio više dobra, ne bi tamo sreo starca nego mladića koji bi te lahko zaštitio od nemani. A što se tiče ogromne nemani, o oče, to su ti loša djela kojih, kako si vidio, imaš podosta. Razmisli, oče, o tome. Jer, zar nije vrijeme...''.

Ezan. Čuo je ezan. Ali, otkud sada to? Osvrtao se oko sebe ali njegove princeze nije bilo. Nije bilo ni one djece, ni one ljepote, ni dvoraca, rijeka, zelenila... Ležao je u svojoj postelji i tek tad mu bi jasno da je sanjao i da ga iz sna prenuo sabahski ezan. ''Zar nije vrijeme...?''. Pa da. To je to.

''Hajja ales-salah, Hajja alel-felah'', odzvanjalo je napolju.

Malik se abdestio i zaputio ka džamiji. Supruga je mirno posmatrala praveći se da ništa ne primjećuje ali se u dubini sebe radovala kao malo dijete.

Džamija je bila skoro puna. Neki su bili na kijamu, neki na sedždi, dok su neki učili Kur'an. ''Zar je moguće da prije nisam znao za ovu ljepotu a bila mi je pred nosom?'', mislio je u sebi Malik ibn Dinar.

Mujezin je ikametio te su stali da klanjaju farz. Malik je prvi put osjetio kako diše punim plućima. Prvi put se istinski osjetio sretnim.

''Zar nije vrijeme da se srca vjernika ispune skrušenošću...'', učio je, između ostalog, imam na drugom rekjatu.

''Vrijeme je, vrijeme je!'', mislio je u sebi Malik. Na sedždi je dugo molio Allaha da ga uputi, te da mu grijehe oprosti.

To je bio Malik ibn Dinar koga generacije poslije njega upamtiše po dobru. Radio je mnogo na širenju naše vjere i bio jedan od najzaslužniji za dolazak islama u Indiju. Prvu džamiju u Indiji sagradi upravo on, Malik ibn Dinar.

PRIJATELJSTVO JE VRIJEDNO, CUVAJ GA!

Bio jedan mali djecak koji je imao je losu narav. Otac mu je dao vrecu punu eksera i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zabije jedan ekser u ogradu. Prvoga je dana djecak ukucao mnogo eksera. Tijekom slijedecih nekoliko mjeseci on je naucio kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakse kontrolirati svoju narav, nego ukucavati eksere u ogradu. Napokon je osvanuo dan u kojem djecak nije niti jedan ekser ukucao u ogradu. Otisao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je tada rekao:
„Svakoga dana kada uspijes kontrolirati svoje ponasanje iz ograde iscupaj po jedan ekser“.
Dani su prolazili i jednoga je dana djecak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao:
„Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.
Ograda vise nikad nece biti ista. Kada u bijesu kazes neke stvari, one ostavljaju oziljak, kao sto su ove rupe u ogradi.
Mozes covjeka povrijediti fizicki ili jezikom i poslije toga nije vazno koliko puta kazes da ti je zao, rane ostaju.
Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizicka.
Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni cine da se smijesis, ohrabruju te da uspijes u necemu, oni su spremni da te saslusaju da podijele tvoju bol, imaju lijepe rijeci za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe“.

Kazi, TI SI MOJ PRIJATELJ I JA SAM TIME POCASCEN.

Molim te, oprosti mi ako sam ikada napravio ranu na tvojoj ogradi, dusi.

Jedna lijepa stvar u prijateljstvu je spoznaja kome mozes povjeriti tajnu.
 

JABUKOVO STABLO
( RODITELJI I DJECA )

Nekada davno postojalo je jedno ogromno jabukovo stablo. Jedan malehni dječak volio je da se svakodnevno igra oko ovog stabla. Verao se do vrha njegovih grana, jeo jabuke i kunjao u njegovoj hladovini. Dječak je volio to stablo, a i stablo je voljelo da se igra sa njim.

Vrijeme je prolazilo, a dječak je odrastao. Nije se više svakodnevno igrao oko ovog stabla. Jednoga dana vrati se dječak stablu tužan. Stablo reče dječaku: „Dođi i igraj se sa mnom.“ Dječak odgovori: „Ja nisam više malehan da se igram s tobom. Želim igračke i potreban mi je novac da ih kupim.“ Stablo reče: „Žao mi je, ali ja nemam novca! No, ti možeš otrgati moje jabuke, prodati ih i zaraditi novac koji želiš.“ Dječak je bio vrlo radostan, popeo se na stablo, obrao sve jabuke i otišao zadovoljan. Nakon toga, dječak se nije vraćao stablu, pa je ono bilo vrlo tužno.

 Jednoga dana vrati se ovaj dječak jabukovom starom stablu, ali sada kao odrastao čovjek. Stablo se obradovalo njegovom dolasku i reklo: „Dođi i igraj se sa mnom!“ Dječak, sada odrastao čovjek, rekao je: „Nemam više vremena za igru sa tobom, odrastao sam i odgovoran sam za svoju porodicu. Potrebna nam je kuća da se u njoj skrasimo, pa možeš li nam pomoći u tome? „Žao mi je“, odgovori stablo, „ali ti možeš odsjeći sve moje grane (stubove) da od njih sagradiš sebi kuću.“ Tako je čovjek poodsijecao sve grane i  napustio stablo radostan. Staro jabukovo stablo se radovalo njegovoj sreći, ali čovjek se više nije vraćao. Stablo je ponovo bilo usamljeno i tužno.

 Jednog toplog ljetnog dana vrati se čovjek a stablo se ponovo obraduje njegovom dolasku. Stablo reče: „Dođi i igraj se sa mnom.“ Čovjek mu reče: „Vrlo sam umoran, a počeo sam i stariti. Htio bih negdje otploviti da se malo odmorim. Možeš li mi dati čamac?“ Stablo odgovori: „Od mog debla (trupa) možeš napraviti čamac i s njim ploviti gdje želiš i radostan biti.“ I tako, čovjek odsječe jabukovo deblo i od njeg napravi čamac. Otplovio je i dugo se nije vraćao.

 Konačno, čovjek se vratio nakon nekoliko dugih godina. „Žao mi je, dijete moje drago, ali više ništa nemam da ti dam“, reče stablo. „Nema više jabuka“, reče stablo. Čovjek reče: „Nije važno, ionako više nemam zubi da ih grizem.“ „Nema ni debla da se uz njeg penješ, a nema ni grana da na njima sjediš“,  reče stablo. Čovjek reče: „Za to sam ionako suviše star.“

 Stablo reče: „Ja, doista, nemam više ništa da ti dam. Još su ostale samo moje uvehle žile“,  reče stablo sa suzama u očima. Čovjek reče: „Sada mi ne treba ništa, potrebno mi je samo mjesto da se odmorim. Vrlo sam umoran nakon svih ovih godina.“ Staro stablo reče: „Dobro! Žile staroga stabla su najbolje da se na njih nasloniš i na njima odmoriš. Dođi sjedi pokraj mene i odmori se.“ Čovjek se primače, sjede, a staro stablo s osmijehom proli suze radosnice. Znaš li ko je ovo staro jabukovo stablo, a ko ovaj čovjek?  Čovjek si ti, a stablo tvoji roditelji.

Najbolje je, ali i najteže kad se postigne ravnoteža između srca i mozga.

Da bi nešto uspjelo, nije dovoljno samo željeti i čekati da se to dogodi.

Jedan poljubac može riješiti puno problema.
 
Plač i smijeh nisu uvijek na suprotnim stranama.

Prvo morate isprobati i loša rješenja da bi znali koje je najbolje.

Čim duža bitka, to je slađa pobjeda.
 
Čarolija se nikad ne može osjetiti logikom, već samo osjećajima.

Nekad biti prvi na redu je nešto najgore što ti se može dogoditi.
 
Sreća nema ni doma ni domovine.

Neprijatelj uvijek ima i prednosti i slabosti, na vama je da ih otkrijete.

Oklijevanje je prvi znak slabosti.

Samo budala radi sve stvari u isto vrijeme.

Druga prilika je vrlo često i zadnja prilika.
 
Kad osjetite život znat ćete da postojite.
 
Ne traži ako se bojiš naći, ne prisvajaj ono što nije trebalo biti nađeno.

Bolje je doživjeti neuspjeh, nego se gristi što niste pokušali.
 
Dosada može uništiti i najkreativnije ljude.
 
Učeći nove svari usavršavate stara znanja.
   
Mozak bez srca je kao nebo bez sunca.
 
Budale ne znaju kada prestati, pametni znaju.
 
Dobar prijatelj nekad nije ono čemu se srce nada.

Ako ćete cijeli život tražiti istinu, onda ste vi ti koji žele živjeti u laži.
  
Neki ljudi vas nikad neće voljeti bez obzira koliko se trudili.

Nekome je raj nešto što je drugome pakao.
 
Oči često vide ono što se usta boje izgovoriti.
 
Nije ljubav ako maštate o nekom drugom.

 Kukavice prve bježe kad počne bitka.

 Živjeti znači odabirati.
 
Pokušaj je ono što dijeli pobjednike od gubitnika, hrabre od kukavica.
 
Jedino oni koji ne žive punim plućima imaju uvijek dosta vremena.

Vaš um je vaše najjače oružje koje uvijek mora biti spremno na borbu.
 
Na kraju ćete si ipak morati sami pomoći.
 
Radite li dovoljno dugo za ljude oko vas i oni će se truditi učiniti nešto i za vas.

Da bi uspjeli potrebno je prvo samopouzdanje.
 
Rat je nekad nužno zlo za budući mir.
 
Sumnjati znači misliti.

Hrabar čovjek radi što mudar čovjek promisli.
 
Slušaj samo one koji slušaju tebe.

Oči čovjeka mogu reći jako puno ako se dobro gleda u njih.. 
 
Loša startna pozicija zahtijeva puno više truda.

Ne udarajte nešto što uzvraća udarac.

Pravi vođa mora očekivati i neočekivano.

Ljubav je jedina stvar koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.

Neke stvari treba uvijek držati duboko skrivenima.

Ponekad je potrebno šokirati kako bi te drugi doživjeli..
 
Teški problemi se nikad ne mogu uspješno sakriti.
 
Što veću jamu iskopate, treba više truda da je sakrijete.
 
Nemojte pitati ukoliko ne želite čuti odgovor.

Da bi znali što zaista hoćete potrebno je duboko zaviriti u vlastitu dušu.

Priznanje neće uvijek biti nagrađeno.
 
Hrabrost određuje vašu pravu snagu. 
 
Učinite nešto za sebe da osjetite da ste živi.

Dobre pripreme znatno olakšavaju stvari.

Ne možete se sakriti od prošlosti bježanjem u budućnost.

U svakoj laži se može naći istina.

Nemojte se žrtvovati baš za svakoga.

Ne treba se sramiti romantike i osjećaja.

Nemoguće je naći onog tko ne želi biti nađen.  
 
Logička rješenja nisu ponekad i najbolja.
 
Uvijek nastojte imati kompas u svojoj glavi.
 

DOBRO ZAPISI I PAMTI, LOSE BRISI I ZABORAVI ! 

Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku: “Danas me je moj prijatelj udario!” Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen: “Danas me je moj prijatelj spasio!” Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita: “Nakon što te udarih, pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih, pišeš po kamenu – šta to znači?” Prijatelj mu odgovori:  “Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen.”  Valja nam naučiti bol zapisivati u pijesku, a lijepe stvari otiskivati na kamen! 

SVIJET JE CUDNOVATAN 

Jednog dana , krenuo je Nasrudin hodza na posao, jasuci magarca, a njegov sin je isao za njim pjesice. Kada ih ljudi ugledase tako, optuzise Nasrudin hodzu da nema milosti prema svome sinu i da je osora srca. On na to uze sina i stavi ga iza sebe na magarca. Na putu naidjose na neke ljude koji, kad ih vidjese, optuzise da su nemilosrdni prema jednoj zivotinji, jer nema smisla da njih dvojica jasu na jednom magarcu. I Nasrudin hodza odmah sidje sa magarca, ostavljajuci sina samog da jase. Ljudi povikase kako je njegov sin nevaspitan, jase, a njegov babo, umoran, ide za njim pjesice i optuzise Nasrudin hodzu da ne umije vaspitati dijete. Spusti Nasrudin hodza i sina i tako njih dvojica krenuse dalje, iduci za magarcem. Kad ih ljudi vidjese, pocese im se rugati i govoriti im da su glupi ljudi, idu za magarcem, a on je od Boga dat da se jase. I ne nadje Nasrudin hodza nacina da zadovolji ljude, vec zaveza se magarca i ponese ga svojim ledjima.Tada Nasrudin hodza rece: “Ljudima nikako ne mozes ugoditi, nije se rodio ko je ljudima ugodio“.

 

Pouke i poruke:

-Samilost prema zivotinjama

-Saosjecanje prema mladjem

-Dobrocinstvo prema roditeljima
-Ne treba slusati sve sto ljudi govore , jer ljude nista ne moze zadovoljiti. 

PITALI SREĆU...?

Gdje prebivaš? U SRCIMA ZADOVOLJNIH, odgovori sreca.
Čime se hraniš? SNAGOM NJIHOVE VJERE.
Kako postaješ dugovječna? POMOĆU LIJEPOG PLANIRANJA.
Kako se daš pridobiti? ČVRSTOM VJEROM DUŠE DA JOJ SE NEĆE DESITI NIŠTA SEM ONOGA ŠTO JOJ JE ALLAH PROPISAO.
A sta te tjera da odeš? GRAMZIVOST I POHLEPA NAKON UMJERENOSTI, ŠKRTOST NAKON DAREŽLJIVOSTI, ZABRINUTOST NAKON ZADOVOLJSTVA, SUMNJA NAKON ČVRSTOG VJEROVANJA.

PLAČ ZBOG GRIJEHA 

Jednog dana zaplakao sam zbog mnoštva grijeha. Suza koja kanu iz moga oka reče mi: "Šta ti je, o Allahov robe?" "Ko si ti?", upitao sam. "Ja sam tvoja suza", odgovori mi. "Šta je uzrokovalo da potečeš?", upitah je."Temperatura tvoga srca!'', odgovori suza. "Temperatura moga srca!'', konstatovao sam začuđeno. "Ko je zapalio vatru u mome srcu?'
"Tvoji grijesi i nepokornost", odgovorila je.
"A zar grijesi utječu na temperaturu u srcu?", upitao sam je.
"Svakako. Zar ne čitaš Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, dovu: 'Gospodaru moj! Operi me od mojih grijeha vodom,snijegom i hladnoćom.' Grijesi koje rob učini potpaljuju vatru u srcu, a vatra se može ugasiti samo hladnom vodom i snijegom", odgovorila je.
"Zaista ja osjećam brigu i tjeskobu", požalio sam se.
"To je zbog grijeha koji su nesreća za njihovog vlasnika. Pokaj se Allahu, o Allahov robe", reče mi.
"Tvrdoća je u mome srcu, pa kako si kanula iz moga oka?", upitao sam je.
"To je poziv zdrave ljudske prirode, o Allahov robe", odgovorila je suza.
"Šta je prouzrokovalo tvrdoću u mom srcu?", upitao sam.
"Ljubav prema dunjaluku i ovisnost o njemu, jer ta ljubav je kao zmija – zadivi te njena nježnost, a njen otrov te ubije. Ljudi se naslađuju njenom nježnošću, a ne gledaju u njen ubojiti otrov", odgovorila je.
"A šta se podrazumijeva pod dunjalučkim otrovom, o moja suzo", upitao sam.
"Zabranjene strasti, grijesi, nepokornost, slijeđenje šejtana… a onaj ko okusi dunjalučki otrov, njegovo srce je umrlo", odgovorila je.
"Kako da očistimo svoja srca od tih otrova?", upitao sam.
"Neprestanim pokajanjem Allahu, subhanehu ve te`ala... koje se čini iskrenim pokajanjem-istigfarom.

SVE RADITI SA LJUBAVLJU

Sulejman a.s. se putujući našao na nekom zabačenom mjestu uz mravinjak. Svi se mravi približiše da ga pozdrave. Ubrzo ih bi na hiljade. Samo jedan mrav ne pođe u susret Sulejmanu, jer je ispred svoga gnijezda imao brdašce pijeska. Brojao je zrnca jedno po jedno kako bi brdašce nestalo. Kad to vidje, Sulejman ga dade pozvati i upita: O, mravu, čini se da nemaš mnogo ni izdržljivosti ni snage, pa čak ni s Nuhovom izdrzljivoscu, nikada ne bi mogao privesti kraju svoj pothvat. On nije po mjeri tvoje snage. Ti nikada ne bi mogao sravniti to brdašce pijeska. Mrav odgovori mudrom Sulejmanu: O veliki kralju, na ovom putu ne može se napredovati bez velikodušnosti! Jedna se mravica od mene skrila nakon što me je uhvatila u zamku svoje ljubavi rekavši mi: „Razoriš li ovu hrpu pijeska i oslobodiš put, maknut ću veliku zapreku koja nas dijeli i prihvatiti tvoju ljubav.“ Tako sam prionuo tom zadatku ne misleći ni na što drugo do na premještanje pijeska. Uspijem li da ovog pijeska nestane, mogu se nadati sjedinjenju s voljenom. Pa ako u ispunjavanju toga djela trebam i život izgubiti, neću biti ni hvalisavac ni lažljivac.
Prijatelju, nauči od mrava što je snaga ljubavi, nauči od slijepca tajnu viđenja.

ALLAH SAMO SVE ZNA

Nekada davno u nekom nepoznatom mjestu i zemanu zivio je mudri starac sa svojim sinom. Od imovine su imali jedino konja sa kojim je sin radio i prehranjiva svu trojicu. No, jednoga dana konj pobjegne u sumu i citavo selo je uglas kazalo: "Gle nesrece." Mudri starac je smireno rekao: "Dali sreca ili nesreca samo Allah znade." Proslo je neko vrijeme kad iz sume dodje odbjegli konj i sa sobom dovede krdo divljih konja.Svi seljani uglas kazase: "Goleme srece!", a mudri starac nanovo rece: "Dali sreca ili nesreca samo Allah znade." Mladic je jedanput pokusao da se popne na divljeg konja koji ga je zbacio te je slomio nogu. Ponovo su svi kazali: "Velike li nesrece!" a mudri starac ponovo iste rijeci: "Dali sreca ili nesreca samo Allah znade." Naisla je vojska kroz selo i sve zdrave momke povede u rat samo onoga sa slomljenom nogom ostavi kod njegove kuce.Prica se ovdje samo formalno zavrsava ali ona tece i dalje jer iza svakog dogadjaja koji nas zadesi u zivotu mozemo reci istovijetne rijeci koje je uputio i spomenuti starac: "Dali sreca ili nesreca samo Allah znade." Zapamti: da bez obzira kakva situacija bila sa njom rukovodi Allah dz.s. te njihov konacan ishod zna samo On.

POZITIVNO O SEBI, POZITIVNO O DRUGOM, POZITIVNO O SITUACIJI

Jedna drevna legenda priča o tri muškarca, koji su nosili svaki po dvije vreće.
Ali teret nisu osjećali jednako. Vreće su im, jedna sprijeda a druga straga, visjele obješene na drvenoj motki na ramenu.
Upitali su prvog čovjeka što ima u vrećama. Odgovorio je: "Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti - u vreći su straga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišćem, ne smetaju mi mnogo. U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, promatram, proučavam, mozgam što ću. Stalno sam s njima, i mislima i osjećajima. Stalno radim na njima." Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo. I drugog su čovjeka upitali isto. rekao je: "U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kamo god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške." Treći je čovjek odgovorio: "Na prednjoj vreći napisao sam riječ "dobrota". Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. Vreća na leđima ima natpis "loša sjećanja" i prazna je, jer samo joj odrezao dno.
O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje kadikad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu."

TRI SU POUKE  O KOJIMA OVAJ ČOVJEK GOVORI: POZITIVNO O SEBI, POZITIVNO O DRUGOM, POZITIVNO O SITUACIJI.
SVI SMO MI ROĐENI DA SAMI BIRAMO MISLI KOJE ĆE NAM USMJERITI ŽIVOT.
IZABERIMO ONDA MISLI I DJELA S KOJIMA SE NAJDALJE STIŽE.

STA JE ZIVOT

Upitao je unuk svoga dedu: „Dedo, reci mi sta je zivot?“
“Zivot je vrijeme izmedju ezana i namaza.” – odgovorio je dedo unuku.

Medjutim, djecaka odgovor nije zadovoljio pa je dalje pitao:
“Kako to? Pa zivot nije tako kratak?!”

Dedo mu je na to rekao: “Da, da, moje dijete, zivot je zaista tako kratak…“ te je nastavio govoriti: „Postoji ezan bez namaza, a isto tako postoji namaz bez ezana, a zivot se odvija upravo izmedju toga dvoga.”

“Ne razumijem... Reci mi dedo sta pod tim podrazumijevas?”

“Sjecas li se kada smo prosle sedmice tvome novorodjenom rodjaku Aliju proucili ezan na uho? E to ti je ezan bez namaza.”

“Ma to znam,” – uzbudjeno je rekao unuk dedi.
“Ali, reci mi sta je namaz bez ezana?”

“E, to ces saznati kada ti dedo umre.”

Zivot je uistinu kratak, pa iskoristimo ga u dobra djela zudeci za Allahovim zadovoljstvom i Njegovom nagradom.
 

Tri lekcije za pouku u zivotu

Iz svega se moraju izvuci pouke, zivotne lekcije koje pomazu da se bolje razumije proslost, aktivnije i mudrije ucestvuje u sadasnjosti, a pripremi za izazove u buducnosti. Tri lekcije za pouku u zivotu.


lekcija broj 1

Sjedi vrana na drvetu i po cio dan ne radi ama bas nista. Kada je mali zeko ugledao vranu, upita je: mogu li i ja da sjedim kao ti i da po cio dan ne radim nista? Vrana odgovori: naravno, zasto da ne. I tako zeko sjedne na zemlju ispod vrane da se odmara i ne radi nista. Nakon nekog vremena, iznenada se pojavi lisica, skoci na zeca i pojede ga!

Poenta price: da bi sjedio i ne radio nista, moras da sjedis jako, jako visoko!


lekcija broj 2

Razgovaraju curka i bik: voljela bih da mogu da dohvatim vrh drveta, rece curka, ali nemam dovoljno snage. Pa zasto ti ne bi grickala malo moje baljege, odgovori bik. Ona je prepuna hranljivih sastojaka. Curka pojede jednu gromuljicu baljege
i shvati da joj je to stvarno dalo dovoljno snage da se popne na prvu granu drveta. Narednii dan, nakon sto je pojela jos baljege, popela se na drugu granu. Konacno, nakon dvije nedjelje, ona je ponosno sjedila na vrhu drveta.
Ubrzo ju je ugledao farmer, vjesto je upucao puskom i tako je smaknuo sa drveta.

Poenta price: baljega, djubre, izmet, necist, pokvarenost te mozda moze dovesti do vrha, ali te ne moze odrzati gore.


lekcija broj 3

Mala ptica je letjela na jug nosena vjetrom. Postalo je jako hladno, pticica se smrzla i pala na veliko polje. Dok je lezala na zemlji, prisla joj je krava i spustila nesto baljege na nju. Dok je smrznuta pticica lezala u gomili kravlje baljege, shvatila je kako joj je postalo toplo. Baljega ju je ustvari otkravila! Lezala je tako topla i srecna, pa je od radosti pocela da pjeva. Prolazeci tuda, macka je cula pticiju pesmu i prisla da to istrazi. Prateci zvuk, macka je otkrila pticu ispod gomile kravlje baljege, a zatim ju je spretno izvukla napolje i pojela!

Poenta price:
1. nije svako ko te uvaljuje u baljagu, djubre, necist, nepriliku tvoj neprijatelj.
2. nije svako ko te iz baljage, djubreta, necisti, neprilike vadi tvoj prijatelj.
3. a kada si u velikim baljagama, djubretu, necistocama, neprilikama, drzi jezik za zubima!


 

CEMU SE TREBA CUDITI

Prenosi se da je Osman, r.a, za riječi Allaha „...i ispod njega je bilo njihovo blago, a njihov otac bio je čestit„, rekao:„To je bila zlatna ploča, na kojoj je bilo ispisano sedam redova, a u jednom od njih pisalo je:
-čudim se onom ko zna za smrt, kako se može smijati?
-čudim se onome ko zna da je dunjaluk prolazan, a opet za dunjalukom žudi,
-čudim se onome ko zna da će polagati račun, a sakuplja imetak,
-čudim se onome ko zna za vatru, a smije učiniti grijeh,
-čudim se onome ko zna da Allah postoji, a spominje drugoga,
-čudim se onome ko zna da džennet sigurno postoji, a zadovoljava se samo dunjalukom,
-čudim se onome ko zna da mu je šejtan otvoreni neprijatelj, a pokorava mu se!
 

U SVAKOJ NEDACI VIDIO PO TRI DOBRA

Prenosi se da je Omer radijallahu anhu rekao:" Nije me zadesilo nikakvo iskusenje i musibet a da u njemu nisam pronasao tri koristi ili tri dobra: prvo dobro je u tome sto to nije iskusenje u vjeri, jer je iskusenje u vjeri najteze; drugo dobro je u tome sto to nije najvece iskusenje i nedaca, i trece dobro jeste svijest da Allah, s.v.t., vjernike obilato nagradjuje za svaku nedacu na dunjaluku", pa je proucio kur'anski ajet: " Njih ceka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu!" (El-Bekare, 157.)
 

MOLIM TE, JEDNU KAP VODE!

Dok u kaburima mu’mina traje džennetski živor, nevjernici u kandžama vješite patnje zapomažu... Podivljali nevjernik Ebu Leheb je u Bitki na Bedru ostao bez glave i poslan je u predjele azaba.
Jednog dana, nakon nekoliko godina, Abdullah ibn Omer, r.a., šetao je okolinom Bedra. Odjednom, iz jedne rupe je izašao neki čovjek. Na vratu je imao lanac. Tri puta je viknuo:
-Abdullah, daj mi vode!
Nije bilo sigurno da li mu je zaista znao ime ili ga je shodno arapskom običaju tako oslovio...
U jednom trenutku iz rupe je izašao drugi čovjek. U ruci je držao bič. Rekao je ibn Omeru:
-Abdullah, ni slučajno mu nemoj dati vode, jer on je nevjernik!
Nešto kasnije, udarajući ga bičem, vratio ga je u rupu iz koje je izašao.
Abdullah, r.a., odmah je ptrčao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.:
-Allahov Poslaniče, vidio sam jednog čovjeka na Bedru...
Zatim je ispričao sve što je vidio. Resulullah, s.a.v.s., ga je upitao:
-Jesi li ga zaista vidio?
-Da, Allahov Poslaniče!
-To je Allahov neprijatelj Ebu Džehl, a stanje koje si vidio je njegova kazna koju će ispaštati do Dana kijameta... (Taberani)
 

Sejtanov susret s Ejjubom a.s.

Prenio je Ibn Ebi Hatim r.a. u svom tefsiru od Ibn Abbasa r.a. da je rekao: Sejtan je rekao: Gospodaru, omoguci mi da zavodim Ejjuba?! Allah s.w.t. je rekao: Omogucujem ti pristup njegovom imetku i djeci, ali tijelu ne! Iblis se spustio sa cijelom vojskom i obratio im se: Data mi je moc da napadnem Ejjuba, pokazite mi sta ste u stanju uciniti! Krenuli su neki na istok neki na zapad brzo poput vatre i vode. Jednu grupu poslao je da uniste usjeve, drugu grupu deve, trecu krave a cetvrtu sitnu stoku. Rekao im je: Od vas ce ga sacuvati samo strpljenje, zato pocnite te nesrece jednu za drugom. Dosao je zaduzenik za usjeve i rekao: Ejjube, vidje li sta ti uradi tvoj Gospodar? Poslao je na tvoje usjeve vatru i unistio ih. Poslije njega dosao je zaduzenik za deve i rekao: Ejjube, vidje li sta ti uradi tvoj Gospodar? Poslao je neprijatelja na tvoje deve i sve su ih odveli. Odmah nakon njega dosao je i zaduzenik za sitnu stoku i rekao: Ejjube, vidje li sta ti uradi tvoj Gospodar? Poslao je neprijatelja na tvoju sitnu stoku i sve su ih odveli. Sejtan se licno pozabavio njegovim sinovima, sakupio ih je u kuci najstarijeg sina i dok su jeli i pili zapuhao je jak vjetar i srusio kucu na njih. Nakon toga sejtan je dosao Ejjubu a.s. u liku sluge sa halkama u usima i rekao mu: Ejjube, vidje li ti sta ti uradi tvoj Gospodar? Sakupio ih je u kuci najstarijeg sina i dok su jeli zapuhao je jak vjetar i srusio kucu na njih. Da si samo vidio taj prizor, kada se njihova krv pomjesala sa hranom i picem. Ejjub a.s. ga upita: A gdje si bio ti? Rece: Bio sam sa njima Ejjub a.s. ga ponovo upita: Kako si se spasio? Rece: Eto, spasio sam se. Ejjub a.s. rece: Ti si sejtan! Potom mu rece:Danas sam kao na dan kad me majka rodila. Potom je ustao, obrijao glavu i poceo klanjati. Iblis je tada pustio tako snazan glas da su ga culi svi na nebesima i na Zemlji. Pokucao je na nebeska vrata i rekao: Gospodaru, sacuvao se od mene, pa mi ponovo daj moc nad njim jer ja to ne mogu bez Tvoje dozvole. Allah s.w.t. mu rece: Odobravam ti pristup njegovom tjelu ali ne srcu. Sejtan se spustio, potom puhnuo ispod Ejjubovih a.s. stopala tako da se sav pretvorio u ranu, od glave do pete. Bacili su ga u pepeo cak mu se vidjela i unutrica. Njegova zena mu je sluzila i brinula se o njemu, jednom prilikom mu je rekla: Ejjube, zar ne vidis Allahov kader koji te spopao, siromastvo i bijeda doveli su nas da sam prodala za komad hljeba svoje pletenice da te nahranim. Moli Allaha da te izlijeci! On joj rece: Tesko tebi, zivjeli smo u izobilju sedamdeset godina, strpi se sedamdeset na muci! Njegova nevolja trajala je sedam godina.Prenio je Ibn Hatim rhm od Jezid ibn Mejsere rhm da je rekao: Ejjub a.s. je uljepsao svoj zikr kada ga je Allah swt iskusao gubitkom porodice, imetka i djece, nista mu nije ostalo. Rekao je: Hvalim te Gospodaru svjetova, Tebe koji si mi dobrocinstvo ucinio. Dao si mi imetak i djecu sto je uslo u svaki dio moga srca. Sve si mi to uzeo i ispraznio srce, sada se izmedju mene i Tebe nista ne isprecava. Kada bi moj neprijatelj Iblis znao sta mi se dogodilo pozavidio bi mi. Iblisu je to tesko palo.
Ove predaje spadaju u isralijate koje je dozvoljeno prenositi i za koje je Poslanik s.a.w.s. rekao:”Prenosenje od Israilovih potomaka nije grijeh. A ko na mene namjerno slaze neka sebi zauzme mjesto u Dzehennemu."
 

TRI  PITANJA

Bio jednom jedan mladić koji je dugo vremema proveo na studijima na zapadu. Kada se vratio, tražio je od svojih roditelja da mu nađu religioznog učenjaka ili bilo kojeg stručnjaka koji bi mogao odgovoriti na njegova 3 pitanja. Konačno, roditelji su mu uspjeli naći jednog učenjaka.

Mladić:Ko si ti? Možeš li ti odgovoriti na moja pitanja?

Učenjak:Ja sam jedan od Božjih robova i uz Njegovu pomoć, ja ću moći odgovoriti na tvoja pitanja.

Mladić:Jesi li siguran? Mnogi profesori i stručnjaci nisu bili u stanju da daju odgovore na moja pitanja.

Učenjak:Ja ću dati sve od sebe, uz Božiju pomoć.

Mladić reče:Imam 3 pitanja:

Pitanje br. 1. Da li Bog postoji? Ako postoji, pokaži mi njegov oblik.

Pitanje br. 2. Šta je Sudbina?

Pitanje br. 3. Ako je đavo stvoren od vatre, zašto će na kraju biti bačen u pakao koji je takođe stvoren od vatre. To mu sigurno neće nimalo naškoditi, pošto su i đavo i pakao stvoreni od vatre.Da li je Bog mislio o ovome?

Iznenada, učenjak snažno ošamari mladića po licu.

Mladić osjeti bol: zašto ste se naljutili na mene?

Učenjak:Nisam ljut. Šamar je moj odgovor na tvoja pitanja.

Mladić:Ne razumijem.

Učenjak:Kako se osjećaš nakon što sam te ošamario?

Mladić:Naravno, osjećam bol.

Učenjak:Da li onda vjeruješ da bol postoji?

Mladić:Da.

Učenjak:Pokaži mi oblik bola!

Mladić:Ne mogu.

Učenjak:To je moj odgovor na prvo pitanje. Svi mi osjećamo prisustvo Boga iako ne vidimo njegov oblik ... Da li si sinoć sanjao da ću te ošamariti?

Mladić:Ne.

Učenjak:Da li si ikad pomislio da ćeš danas od mene dobiti šamar?

Mladić:Ne.

Učenjak:To je Sudbina, moj odgovor na drugo pitanje.od čega je stvorena moja ruka kojom sam te ošamario?

Mladić:Stvorena je od mesa.

Učenjak:A tvoje lice, od čega je ono stvoreno?

Mladić:Od mesa.

Učenjak:Šta osjećaš nakon što sam te ošamario?

Mladić:Bol.

Učenjak:Tako je. To je moj odgovor na treće pitanje, iako su i đavo i pakao stvoreni od vatre, ako Bog želi, pakao će postati vrlo bolno mjesto za đavola.

BOG POSTOJI

Jedan čovjek je otišao kod frizera da se ošiša i obrije. Kako je frizer počeo da radi, počeli su razgovarati. Razgovarali su o mnogo stvari i o različitim temama, da bi se na kraju dotakli i teme Boga

Frizer reče: Ja ne vjerujem da Bog postoji.

- Zašto to kažete? Upita ga mušterija.

- Znate, dovoljno je da izađete na ulicu i shvatite da Bog ne postoji. Recite mi, ako Bog postoji, da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo toliko napuštene djece? Ako Bog postoji, ne bi bilo ni patnji ni bola. Ne mogu zamisliti Boga koji bi dozvolio sve ove stvari.

Mušterija promisli na momenat, ali ne odgovori ništa, ne želeći započinjati raspravu.

Frizer završi sa svojim poslom i mušterija napusti radnju. Samo što je izašao iz radnje, vidje na ulici čovjeka sa dugom, nepočešljanom, prljavom kosom i neobrijanom bradom, izgledao je prljavo i zapušteno.

Mušterija se vrati nazad u radnju i reče frizeru: Znate šta? Frizeri ne postoje.

 Kako možete to reći? Upita iznenađeni frizer.

Ja sam tu, i ja sam frizer, i upravo sam vas šišao i brijao!

- Ne! viknu mušterija, frizeri ne postoje, jer ako postoje, ne bi bilo ljudi sa prljavom dugom kosom i neobrijanom bradom, poput ovog čovjeka na ulici.

- Ah, ali frizeri ipak postoje! Te stvari se dešavaju jer ljudi ne dolaze k meni.

- Tačno, potvrdi mušterija. Upravo tako! Bog, takođe, postoji! Loše stvari se dešavaju kad ljudi ne idu k NJEMU i kad od NJEGA ne traže pomoć ...

Zbog toga postoji toliko patnji i boli u svijetu".

Mudrost Ebu Hanife

Nije bio rijedak slučaj, u prvim stoljećima islama, da dođe do naučnih rasprava između islamskih i neislamskih intelektualaca. Takvu raspravu inicirao je jednom prilikom i vizantijski vladar, upravo u vremenu imama Ebu Hanife, poslavši svog najvećeg intelektualca sa tri pitanja u Kufu... Tadašnji halifa ponudio je islamskim znamenitim učenjacima da se upuste u raspravu s vizantijskim izaslanikom, ali su se oni ustručavali da se odvaže na taj korak. Jedini koji se na to odvažio bio je Ebu Hanife.
Inače, rasprave su bile javne i njima su prisustvovali brojni znatiželjnici. Kada je imam Ebu Hanife ušao u salu predviđenu za dijalog, vidio je da vizantijski učenjak sjedi na jednoj vrsti minbera, predviđenog samo za velikane. Ebu Hanife mu se približio i upitao ga:- Jeste li Vi došli pitati? On je odgovorio:- Da! Tada mu je Ebu Hanife rekao da siđe sa tog mjesta, jer je to mjesto predviđeno za one od kojih se traži rješenje i odgovor, a ne za one koji pitaju! Vizanijac, bez komentara, prihvati taj prigovor i kada imam Ebu Hanife sjede na to mjesto, pozove ga da počne sa prvim pitanjem. - Šta je postojalo prije Boga?! – glasilo je pitanje vizantijskog učenjaka. Ebu Hanife ga, umjesto odgovora, upita:
- Da li se Vi razumijete imalo u matematiku?! On odgovori u čudu:
- Svakako da se razumijem! Ebu Hanife ga ponovo upita:
- Ima li ijedan broj prije broja jedan? Vizantijac odgovori:
- Ne. On je prvi i prije njega nema ništa. Tek tada mu Ebu Hanife odgovori:
- Kada prije broja jedan nema ništa, pa kako da bude nešto prije Jednog, Jedinog Allaha! Tada on uputi drugo pitanje:
- Gdje se nalazi Bog, na kojem mjestu i na kojoj strani? Ebu Hanife ga ponovo upita:- Recite mi, kada upalite svijeću, na koju stranu ona baca svjetlost?Vizantijac odgovori:
- Na sve strane podjednako! Ebu Hanife mu, tada, odgovori:
- Kada u slučaju svijeće, koju je napravio neznatan rob Allahov, ne možete opredijeliti stranu na koju baca svjetlost, kako, onda, to možete učiniti sa Gospodarom neba, Zemlje i svega što je stvorio?! Nakon toga, vizantijski predstavnik pređe i na treće pitanje, koje je glasilo:
- Šta sada radi Bog?Ebu Hanife mu mirno odgovara:
- Skida sa minbera i ponižava nevjernike kao što ste Vi, a podiže ugled vjernicima, kao što sam ja.Nakon toga vizantijski učenjak pokupi svoje stvari i poražen se vrati u svoju domovinu.
Značajno je napomenuti, kako navodi El-Hatib el-Havarizmi, da je tada Ebu Hanife bio mladić i da ni blizu nije bio dostigao zrelost i znanje koje će tek kasnije dostići!

MUDRI SAVJETI I POUKE
 

-Dvije su vrste strpljenja: strpljenje nad onim što ne voliš i strpljenje nad onim što voliš.

-U tuđini je imetak domovina, u siromaštvu je i domovina tuđina.
Imetak je gradivo strasti.

-Onaj koji te opominje je kao onaj koji ti donosi radosne vijesti.

-Jezik je zvijer. Pustiš li je odvezanu – ujest će.

-Ne stidi se što daješ malo, jer je uskraćivanje manje od toga.

-Kada se razum upotpuni, govor se umanji.

-Svakim udahom korak si bliže smrti. Brini u kakvom će te stanju zateći.

-Čovjek vrijedi onoliko koliko dobra čini.

-Polaži nadu samo u Allaha, strahuj samo od svoga grijeha, ne srami se reći «ne znam» ako si upitan o onome što ne znaš, budi strpljiv, jer strpljivost je vjerovanju ono što je glava tijelu, i kao što nema dobra u tijelu bez glave, nema ni dobra u vjerovanju bez strpljivosti.

-Istinski učenjak vjere je onaj koji ne dopušta da ljudi izgube nadu u Božiju milost, koji ih ne čini očajnim spram Božije dobrote, i koji im ne pribavlja osjećaj sigurnosti pred Božijom kaznom.

-Najuzvišenije znanje pojedinca je ono koje se vlastitim primjerom pokazuje.

-Nikada ne reci: «Bože, sačuvaj me iskušenja.», jer nema nikog tko nije obuhvaćen iskušenjem. Traži zaštitu od iskušenja koja odvode u zabludu, jer Allah dž.š. kaže: «I znajte da su vam imeci vaši i djeca vaša samo iskušenje.»

-Lijepo je doviti ovako: «Bože moj, Ti me doista znaš bolje nego što ja znam sebe, dok ja znam sebe bolje nego što me ljudi znaju. Bože moj, učini nas boljim od onog što ljudi misle o nama i oprosti nam ono što ljudi ne znaju o nama.»

-Kur'an je more svih mudrosti.

-Svaki problem rješavaj s predanošću Allahu. Manje ćeš se zamoriti, a bolji će ishod biti.

-Ako želiš lijep susret sa svojim Gospodarom, čini dobra djela i ne pridružuj Mu druga.

-Preispitaj svoj život sada, svako odgađanje je kašnjenje; vjeruješ li u Allaha, slijediš li Muhammeda a.s. u ahlaku i djelima, jedeš li halal hranu i jesi li iskren u svim djelima.

-Nastoj svaki dan svesti račun sa samim sobom; koliko si učinio dobrih djela, a koliko si mogao; i koliko si učinio loših djela, a koliko si ih mogao izbjeći. Tevbu i traženje halala ne odgađaj za sljedeći dan.

-Umrite prije nego umrete! - Drugačije ćete gledati na život.

Znakovi pametnog su: sabur kod iskušenja, skrušenost u bogatstvu, prihvaćanje savjeta od pametnijeg i traženje Vječitog. Tko bude na ovom stupnju postići će čast, znanje, ispravno djelovanje i ugled na dunjaluku i ahiretu.

-Dunjaluk i ahiret su između dvije riječi: razum i vjera.

-Dušu čuvaj od njenih želja jer one su beskonačne.

-Uzoriti ljudi su ponizni, vole druge ljude, pomažu im i stavljaju ih ispred sebe. Oholi su oni koji sami sebe uzdižu, hvale se svojim porijeklom i misle da će tako ostvariti svoje težnje. Uslijed toga postaju mali u očima ljudi, izgube i dunjaluk i ahiret i budu odbačeni od Allaha.

-Budi ponizan, bit ćeš kao zvijezda što svijetli kroz slojeve nebesa. Ne budi kao dim što uzdiže sam sebe i nestane. Najružnije je kad čovjek sebe vidi velikim. Takav je kod svjetova ponižen.

-Treba se bojati otrova, prevare, izdaje, nevjernosti, iznenadnog noćnog napada, oštećenih, očajnih, dove potlačenih i plača ranjenih.

-U životu nastoj biti bolji od drugih po djelu, dobroti i plemenitosti, jer su u smrti vladari i prosjaci isti.

-Čini ono zbog čega će iza tvojih leđa dobro govoriti o tebi, jer u tvom prisustvu inače o tebi dobro govore.

-Nemarni ljudi su mrtvi za života, dobročinitelji umiru a lijepo ime ostaje živjeti.

-Za svaku blagodat treba iskazati zahvalnost: zahvalnost na bogatstvu je sadaka, zahvalnost na lagodnom životu je suosjećanje sa sirotinjom, zahvalnost na moći je pomoć nemoćnima.

-Na Kijametskom danu će se svako bojati osim onoga tko se na dunjaluku Boga boji i pazi da ne povrijedi ljudska srca.

-Vjera se čuva znanjem, a vladanje strpljenjem.

-Tko ne postupa po svojim riječima, neće na druge djelovati.

-Prije svakog posla dobro razmisli, potom se savjetuj s drugim ljudima, pa kad ti se preovlađujuće mišljenje učini ispravnim započni posao s Božjim imenom i oslanjajući se na Njega.

-Poslije grijeha se pokaj, čini dobro djelo i podijeli sadaku, pa se nadaj Božjem oprostu.

-I prema prijatelju i prema neprijatelju slijedi put dobročinstva, jer ćeš tako kod prijatelja povećati pažnju i ljubav, a kod neprijatelja smanjiti zlobu i neprijateljstvo.

-Ono što ne želiš da se sazna ne govori ni bližima, jer kolikogod oni tebi bili iskreni prijatelji tako su i svojim prijateljima iskreni neprijatelji.

-Povrijediš li srce prijatelja ispunio si cilj neprijatelja.

-Tko ne pomaže drugima blagodati mu neće potrajati.

-Ne druži se s ljudima koji pred tobom o drugima govore loše, jer će i o tebi iza tvojih leđa govoriti loše.

-Za svoje nedostatke ne pitaj prijatelja jer će ih on sakriti, ispitaj što neprijatelji kažu.

-Istinski prijatelj je onaj koji ti nedostatak kaže u lice, a iza tvojih leđa ga sakrije da ne bi došao na loš glas.

-Ako želiš biti sretan, proučavaj sreću. Ako želiš biti zdrav, proučavaj zdravlje. Ako želiš biti uspješan, proučavaj uspjeh.

-Uspjeh nije slučajan. Uspjeh je stanje uma. Ako želiš uspjeti, sam sebe počni smatrati uspješnim.

-Iznimno uporni ljudi, koji se uhvate nečega i ne puštaju, posjeduju presudnu značajku za uspjeh.

-Nikada se nemoj sramiti zbog toga što si pokušao, a nisi uspio, jer onaj koji nikad nije pogriješio, taj nikad nije pokušao.

-Ne čekaj savršene okolnosti. Njih nećeš dočekati. Očekuj prepreke i poteškoće te ih rješavaj kad se s njima suočiš.

-Ideje same po sebi ne donose uspjeh. Ideje dobivaju vrijednost samo ako ih ostvariš.

-Razmišljaj u okvirima sadašnjeg trenutka. Sutra, slijedeći tjedan, kasnije i slične riječi često su istoznačnice za riječ neuspjeha, nikad. Budi osoba koja započinje odmah.

-Kad vidiš da netko vodi uspješan posao, budi siguran da je jednom donio hrabru odluku.

-Ako danas ništa ne promijeniš, za godinu dana biti ćeš točno tamo gdje si i sada.

-Ukoliko svojim djelovanjem inspiriraš druge da više uče, rade i više dobiju, tada si pravi vođa.

-Dobar vođa nadahnjuje druge vjerom u sebe, ali odličan vođa nadahnjuje druge vjerom u njih same.

-Oni koji su postigli stvari koje vrijedi imati na ovom svijetu, marljivo su radili dok su drugi ljenčarili, ustrajali su dok su drugi u očaju odustajali, rano u životu su se vježbali u vrijednim navikama kao što su odricanje, vrijednost i predanost jednom cilju. Sada uživaju uspjeh kojega često pogrešno nazivamo sretnim slučajem.

-Samo spoznaja o prolaznosti života može utjecati na njegovu kvalitetu.

-Govori svoju istinu tiho i jasno i slušaj što ti drugi govore, jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.

-Izbjegavaj glasne i agresivne osobe - one uznemiruju dušu!

-Uspoređujući sebe sa drugima možeš postati sujetan i ogorčen, jer uvijek će biti gorih i boljih od tebe.

-Vodi računa o svom zvanju ma kako skromno ono bilo, jer to je nešto stvarno što posjeduješ u ovom nemirnom i promjenjivom vremenu.

-Ne budi sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima, previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
 
-Ispod zdrave discipline budi nježan prema sebi.

Nasihati

Tvoje riječi, tvoji snovi i tvoje misli imaju moć proizvesti uvjete tvoga života.

Ono o čemu govoriš, do toga možeš dovesti.

Govorišli uporno da ne podnosiš posao koji radiš, može se desiti da izgubiš posao.

Govorišli uporno da ti se ne dopada vlastito tijelo, tijelo ti se može razboljeti.

Govorišli uporno da ti se ne sviđa tvoje auto, može se desiti da ti ga ukradu ili da se jednostavno pokvari.

Govorišli uporno da si konstantno bez novca, pogodi šta – i hoćeš biti konstantno bez novca.

Govorišli uporno da nemaš povjerenja u muško ili žensko, uvijek ćeš u životu nailaziti na nekoga ko će te izdati ili povrijediti.

Nastavišli govoriti da ne možeš pronaći posao, uvijek ćeš i ostati nezaposlen.

Nastavišli govoriti kako ne možeš pronaći nikoga da te voli ili da u te vjeruje, tvoja razmišljanja konstantno će nailaziti na takvu vrstu iskustava koja će to i potvrditi.

Usmjeri svoje misli i razgovore ka pozitivnome i osnaži ih vjerom, nadom, ljubavlju i djelom.

Ne plaši se vjerovati da uz Allahovu pomoć možeš postići ono što želiš i zaslužuješ.

Pazi na svoje MISLI, one postaju RIJEČI.

Pazi na svoje RIJEČI, one postaju DJELOM.

Pazi na svoja DJELA, ona postaju NAVIKOM.

Pazi na svoje NAVIKE, one postaju KARAKTEROM.

Pazi na svoj KARAKTER, on postaje tvojom SUDBINOM.

ALLAH  JE  SVE  STVORIO  U  SAVRSENOM  OBLIKU 

„Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur´an istina.   (Sura Fussilet 53)

Allah dz.s.  na mnogo mjesta u Kur´anu  spominje  savrsenost onoga sto je stvorio, pokazujuci nam Svoje dokaze i moc u tim stvorenjima.  Kao poseban primjer Allahovog stvaranja cesto se puta u Kur´anu  spominje stvaranje covjeka i kosmosa.  Tako i u predhodno citiranom ajetu. I jedno i drugo  je tako kompleksno, a skladno uradjeno da covjekova pamet stane, ushicena Allahovim stvaranjem.

Svoju velicinu Svevisnji opisa u jednom hadisi kudsijju, naime, navodi se da je Allah s.w.t. u jednom hadisi-kudsijju rekao:

„Zemlja i prvo nebo sa svojim sadrzajem su poput zrna psenice u pustinji u odnosu na drugo nebo.  Dok  su zemlja i prvo i drugo nebo zajedno poput zrna psenice u pustinji u odnosu na trece nebo. A zemlja i prvo i drugo i trece nebo su poput zrna psenice u pustinji u odnosu na cetvrto nebo. Cetvrto nebo je poput zrna psenice u pustinji u odnosu na peto, peto poput zrna psenice u pustinji u odnosu na sesto, sesto poput zrna psenice u pustinji u odnosu na sedmo. A zemlja i prvo i drugo i trece i cetvrto i peto i sesto i sedmo nebo, skupa su, kao zrno psenice u postinji u odnosu na prijesto Gospodara.“

Naucnici su dosli do fascinantnih saznanja, istrazujuci samo svemirska prostranstva nama najblizeg,  Suncevog sistema.  U taj sistem spadaju Sunce, Mjesec  i jos osam velikih planeta, zavisno od udaljenosti od Sunca.  

Nedavno su naučnici otkrili i objekat Sedna kako orbitira oko sunca na udaljenosti od  oko 13 biliona kilometara, sto je tri puta dalje od Plutona. Ipak ovo je samo jedan mali djelic  kosmosa u kojem mi zivimo. Ovakvih sistema u kosmosu ima  nekoliko milijardi.

Pa su rekli naucnici: Kad bi se covjek kretao brzinom svjetlosti trebalo bi mu vise od 50.000 godina da izidje iz nase galaksije a vise  od 2 miliona godina da stigne do praga prve sljedece.  Da bi dosegli vanjsku granicu naseg univerzuma trebalo bi nam 10 milijardi godina, krecuci se isto tako brzinom svjetlosti.  Kad bi smo htjeli prebrojati  samo jedan kvintilion zvijezda (Kvintilion je 1 sa osamnaest nula) i brojali ih po jednu u sekundi, dan i noc, trebalo bi nam 32 milijarde godina, vrijeme koje je starije i od univerzuma.  A toliko bi nam trebalo samo da prebrojimo jedan dio zvjezda.    

ALLAH  dz.s.  je  dva  mora  membranom  rastavio 

Vlastita naucna otkrica do kojih su u toku svojih istrazivanja dolazili  bila su razlog mnogim ljudima od nauke da se vrate islamu. Jedan od njih je i francuski naucnik, poznati morski istrazivac  Jacques Cousteau. Otkrica do kojih je dosao i cinjenica da su ista nalazila svoje refleksije u Kur´anu navela su ga da primi islam i umre kao musliman.

Istrazujuci dugo godina vode na mjestima ispred Gibraltara dosao je do fascinantnih cinjenica koje nauka nije mogla objasniti. Otkrio je dva vodena sloja koji se medjusobno dodiruju ali se  ne mijesaju. Precizno su podijeljeni kao da izmedju sebe imaju neku fizicku granicu. Oba sloja imaju svoju zasebnu temperaturu, svoj biljni i zivotinjski svijet koji je drugaciji od onog drugog.

„Ove dvije vode se - prica Jacques -  dodiruju ispred Gibraltara vec hiljadama godina i bilo bi logicno da su se ove velike kolicine vode trebale davno izmjesati -  njihova slanost i gustoca trebalo bi da su identicne ili makar slicne. Medjutim cak i na mjestima gdje se medjusobno dodiruju, svaka od tih voda zadrzava svoja svojstva.

“Bio je iznenadjen kad je od francuskog doktora nauka Morisa Bukaya, koji je prihvatio islam prije njega, cuo da to sto je on upravo otkrio nije nikakva novost te da isto stoji  u Kur´anu zapisano vec vise od 1400 godina. Za Jacquesa je to bilo kao udar groma iz vedra neba. Nije mogao da vjeruje. Uzeo je prevod Kur´ana i otvorio ga samo da se uvjeri. I zaista imao je sta da vidi.

U  19 i 20 ajetu sure Er-Rahman stajalo je:  „Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedju njih je pregrada i oni se ne mjesaju -  pa koju blagodat Gospodara svoga poricete?!“  „Kunem se da ovaj Kur ´an, za kojim moderna nauka kasni 1400 godina, ne moze biti govor covjeka. To je zaista govor Svemoguceg.“ 

Nakon toga nije mogao a da ne izgovori najljepse rijeci koje je ikad iko izgovorio - La ilahe illallah, padne Allahu na sedzdu i tako postane musliman, neizmjerno zahvalan Onome Koji mu je otvorio oci da vidi istinu.

Neka je slavljen Sveznajuci, cijem Savrsenstvu sve svjedoci, sto nas je ucinio sljedbenicima ove casne Knjige. Gospodaru, uzdigni nas moru Tvoje milosti i ucini nas vjecnim svjedocima  da nema drugog boga osim Tebe.   

ALLAH  I  PITANJE  ZLA

Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
Je li Bog stvorio sve što postoji? Jedan student mu je smjelo odgovorio: „Da, Bog je stvorio sve što postoji!“ „Bog je sve stvorio?“ upita profesor još jednom. „Da, profesore“ odgovori student. Profesor će potom: „Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda jei Bog zao!“ Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit. Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati. “Naravno” odgovori profesor...... Student ustane i reče: “Profesore, postoji li hladnoća?”
”Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?”
Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.
Mladić je odgovorio: “Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju. Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne I nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.”
Student nastavi s pitanjem: “Profesore, postoji li tama?”
Profesor odgovori: “Naravno da postoji.”
Student će na to: “Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju.
Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu
prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji  ljudi koriste da
opišu što se događa kada nema svjetla.”
Na kraju, mladić upita: “ Profesore, postoji li zlo?”
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: “Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.”
Na to će student: “Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi.
Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam
kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo
nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i
toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije
nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu
topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.”
Profesor je sjeo.
Mladić se zvao Albert Einstein.

Mudre izreke 

Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju.

Neznalica je onaj koji ne zna danas ono što mi nismo znali jučer.

Prekomjeran ponos oznaka je sitne duše.

Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete popraviti, a to ste vi.

Čovjek koji ne mijenja svoje stavove nije ljudsko biće nego spomenik.

Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni i još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje.

Ima mnogo ljudi koji čitaju samo zato da ne bi morali misliti.

Kad čovjek priseže na vjernost do groba, obično ne misli na svoj grob.

Ništa ne ostaje iza nas; čovjek je sablast koja luta, ne ostavljajući ni svoju sjenku.

Od svih muzičkih instrumenata najveći utjecaj na povijest kulture imala je zviždaljka. Policijska.

Posjetioci uvijek donose radost; ako ne pri dolasku, onda sigurno pri odlasku. 

 Prioriteti

Profesor filozofije je pred studentima, a ispred sebe ima nekoliko predmeta. Kada je čas  počeo, bez riječi uzima u ruke veliku praznu teglu i počinje je puniti kamenjem (prečnika oko 5 cm). Kada je napunio, pita studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste. Profesor onda uzima kutiju sa šljunkom i sipa ga u teglu. Teglu je malo potresao i, naravno, šljunak je, kotrljajući se, popunio prostor između kamenja. Profesor ponovo pita studente da li je tegla puna. Uz smijeh složili su se da jeste. Profesor sada uzima kutiju s pijeskom i sipa ga u teglu. Pijesak je popunio sve ostale šupljine  „ A sada“ – kaže profesor, „ hoću da zamislite da je ovo vaš život! Kamenje predstavlja vašu vjeru, vaše zdravlje, vašu porodicu, bračnog druga, djecu, prijatelje – sve ono što bi vaš život činilo potpunim i onda kada bi sve drugo nestalo. Šljunak je ono što je važno toliko koliko je važan vaš posao, kuća, auto…

Pijesak je sve ostalo. Sitnice. Ako u teglu prvo stavite pijesak, za kamenje i šljunak neće ostati mjesta. Isto tako je i u životu. Ako sve vrijeme trošite za nevažne stvari, nećete imati prostora za ono što vam je važno. Obratite pažnju na ono što je ključno za vašu sreću. Igrajte se s djecom! Nađite vremena da odete kod ljekara na kontrolne preglede. Priredite svojoj supruzi neko prijatno iznenađenje. Izvedite je na neko lijepo mjesto ili slično. Družite se s prijateljima. Za posao ćete, ionako, kao i za spremanje kuće, popravak auta, odvojiti dio svog vremena. Pobrinite se prvo za kamenje, za ono što je zaista važno.

Postavite svoje prioritete! Sve ostalo je samo pijesak!

Savjeti hazreti Alije r.a.

Nakon zahvale Allahu i salavata na Muhammeda, s.a.v.s., hazreti Alija je rekao:

„Uzvišeni Allah je objavio Kur'an, koji upućuje Istini. U njemu je objašnjeno svako dobro i zlo. Prihvatite se dobra, a klonite se zla. Kod Allaha veću čast ima musliman od bilo koje islamske svetinje.

U islamu se posebna pažnja daje iskrenosti i jedinstvu vjernika, a istinski vjernik je onaj od čijeg jezika i ruku su zaštićeni svi ljudi.

Budite Allahu iskreno pokorni i ne budite neposlušni. Ako dobro sretnete, prihvatite ga, a od lošeg se udaljite.

Ne zaboravite da ste bili manjina, nemoćni na Zemlji, pa vas je Allah uzdigao i moć dao.

O, Allahovi robovi, ne dozvolite da vas ljepote ovoga svijeta zavedu, jer je ovaj svijet kuća belaja, a poznat po svojoj prolaznosti i opasan varkama svojim.

Onaj ko pusti suzu radi Allaha, Džehennemu će Allah zabraniti njegovo tijelo.

O, ljudi, ne budite kao oni koji žele vječni svijet bez djela i oni koji odgađaju tevbu živeći u pustim nadama i željama.

Ne budite kao oni koji kad govore o ovome svijetu izgledaju kao pobožnjaci, a svojom praksom su pohlepni umišljenici.

Kad im se dijeli, zasititi se ne mogu, a kad im se uskraćuje, nezadovoljni su. Naređuju dobro, a sami ga ne provode. Zabranjuju drugima, a sami se toga ne klone.

Vole dobre ljude bez želje da se na njih ugledaju. Mrze silnike i griješnike, a oni su takvi. Kad dođu do imetka, nered šire, pri bolesti su tužni, nakon ozdravljenja nezahvalni. Ako ih iskušenje snađe, strpljivosti nemaju. Ponašaju se kao da prijetnja smrti nije njima upućena.

O, vi koji ste zaronili u tmine između kojih je zastor te ne izvlačite pouke, istinu vam govorim. Spasit će se onaj ko spozna sebe. A ko je u brigama i upropašten, upropastio se svojim rukama.

Uzvišeni Allah veli: O, vi koji vjerujete, čuvajte sebe i svoju porodicu od vatre'.

O, ljudi, znajte da su oni prije vas uništeni zbog činjenja velikih grijeha. Odvraćajte od zla kako vas ne bi snašlo ono što se dogodilo onima prije vas. Djeca i imetak su plodovi ovog svijeta, a iskrenost i dobra djela su plodovi vječnog svijeta.

Mnogo je onih kojima Allah dariva blagodat svoju do roka određenog, iako oni griješe prema Njemu. Mnogo je onih koji se zavaravaju zato što Allah prikriva njihova loša djela. I onih koji su zavedeni govorom lijepim o njima.

O, čovječe, šta te hrabri u grijehu tvome, šta te zavarava u pogledu Gospodara tvoga? Šta uzrokuje da se zadovoljavaš uništenjem sebe? Zar nema lijeka tvojoj bolesti, kao što ga ima lijeka drugima?

Kad vidiš nekog izloženog vrelini sunca, pokrivaš ga sjenom, kad vidiš nekoga pogođenog tugom koja nanosi bol njegovom tijelu, plačeš iz sažaljenja prema njemu.

A šta te, onda, učini ravnodušnim nad tvojom bolešću? Šta te učini neosjetljivim u tvojim patnjama? I šta te tješi od plakanja nad dušom tvojom, iako ti je ona najdragocjenija.

Budi pokoran Allahu i voli sjećanje na Njega. Predoči sebi da bježiš od Njega dok ti se On primiče, On te zove Svome oprostu i svojom dobrotom skriva tvoje pogreške.

 Opskrbi se za svoje putovanje i motri svjetlo svog izbavljenja i pripremi brze jahalice.

Primjer Ovoga svijeta je kao primjer zmije: doticanje je njezino nježno, ali joj je otrov poguban. Drži se zato podalje od svega što te privlači na njemu budući da to kratko ostaje s tobom.

Odbaci od sebe brige radi njega (Dunjaluka), jer si se uvjerio da se rastanak s njim ne može izbjeći i da su mu stanja promjenjiva. Kad se osjećaš najviše privučen njime, tada ga se najviše kloni. Jer, uvijek kad je neko uvjeren u sreću na njemu, on ga ubacuje u opasnost. Ili kad se osjeća sigurnim u njemu, on mu sigurnost preinačuje u strah.

Drži se za uže iz Kur'ana i uputu traži iz njega. Smatraj njegovo zakonito zakonitim, a njegovo nezakonito nezakonitim. Svjedoči istinu koja je bila u prošlosti. Uzmi pouku iz prošlosti radi onoga što je još preostalo od svijeta ovoga.

Veličaj ime Allaha tako da Ga spominješ samo u istini. Često se sjećaj smrti i onoga šta je poslije smrti. Nikad ne poželi smrt osim u uvjetima dostojnim.

Budi oprezan spram djela svakoga koje počinilac njegov voli radi sebe, a ne voli ga radi muslimana općenito. Čuvaj se djela svakog učinjenog tajno, a kojeg se stidiš javno. Isto tako, čuvaj se djela svakog koje počinilac njegov, kad bude pitan o njemu, osuđuje ili se izvinjava za njega.

Ne pravi od časti svoje metu za riječi ljudi. Ne prenosi ljudima o svemu što čuješ, jer to doseže do laži. Ne osporavaj sve što ti ljudi ispričaju, jer to će značiti neznanje.

Obuzdaj ljutnju i oprosti kad si moćan kazniti. Pokaži suzdržljivost u času srdžbe i oprosti kad imaš vlast. Konačan ishod će biti u tvoju korist.

Traži dobro iz blagodati svake koju ti je Allah dao i ne upropašćuj nijednu od blagodati Allahovih nad sobom. I neka se na tebi vidi trag onoga što ti je Allah podario od blagodati.

Znaj da je vjernik najbolji koji je najdalje odmakao u trošenju od sebe, porodice svoje i imetka svog. Jer, što god pošalješ dobrog ispred sebe, to će ostati za tebe u zalihi. A dobitak od svega što ostaviš iza sebe, izvući će drugi.

Izbjegavaj društvo onoga čije je mišljenje nepouzdano, a djelo njegovo odvratno budući da se o čovjeku sudi po drugu njegovu. Čuvaj se druženja sa poročnim, jer se porok veže za porok.

Čuvaj se srdžbe, jer je to jedna od Iblisovih vojski velikih !“

Mudre izreke Hasana El-Basrija

-Plemenit covjek zuri uciniti dobro sto prije, a pokvarenjak odugovlaci s cinjenjem dobra i od njega bjezi.

-Cuvaj se Allahovih dz. s. zabrana , bices pobozan!

-Budi zadovoljan sto ti je Allah dz.s. dao, bices bogat!

-Darezljivost i iskrenost najbolja su svojstva!

-Savrsen covjek je onaj, u koga se nadje cetvero:

• vjera koja ga upucuje

• razum za kojim se povodi

-plemenito porijeklo koje ga cuva i

• stid koji mu dostojanstvo stiti.

A u koga se nadje makar jedno od ovoga, on je u svom narodu medju odabranima....

-Dvoje ne mogu nikada zajedno: zadovoljstvo i zavist.

-Dvoje se nikada ne razdvajaju: pohlepa i mrznja.

-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....

-Nasa vjera je cvrsta, a istina je zaista teska. Covjek je slab i nemocan; zato neka se zaprti onoliko koliko moze nositi. Jer ako se pretovari obavezama, strahovati je zbog mrzovolje i napustanja poslova.

-Ispravno misljenje i poboznost najbolja su djela. Ko svoj zivot po njima uredi , sigurno je da ce se spasiti.Svako drugi neka preispita svoje zivljenje. Ispravno misljenje je kao ogledalo u koje se rastavljaju dobra od hrdjavih dijela. Ko se osloni na ispravno misljenje, spasice se, a ko ga zanemari, propasce.

-Trazi slast u trome: u namazu, u ucenju i razumjevanju Kur'ana i u zikru. Ako u tome nalazis slast, idi i budi radostan! U protivnom, znaj da su tvoja vrata zatvorena, pa ih nastoj otvoriti!

-Da nije smrti, bolesti i nemastine, covjek se ne bi nikada pokorio. Jer, cak i pored ovog troga , on je nestrpljiv.

-Ljudi, mi smo, tako mi Allaha, stvoreni za vjecnost, a ne za prolaznost. Mi se samo selimo iz kuce u kucu.

-Cuvajte se poboznjaka koji je neznalica i ucenjaka koji je razvratnik, ta oni su veliko iskusenje za svakog.

-Cudan li je ovaj covjek! Dva cuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvacka – tinta. A on opet govori ono sto ga se ne tice!

-Pametan nastoji i dan i noc da sto vise dobra uradi, jer je u njegovom srcu strah da mu se mozda neće smilovati Stvoritelj i Gospodar njegov.

-Covjece, ne mozes promjeniti rok odredjenja, niti mozes izgubiti svoju nafaku, a i uzeti nafaku drugome! Cemu onda mucno naprezanje i ubijanje duse?!

-Najbolja je zlatna sredina u svemu.

-Covjek je stalno izmedju troga:

• iskusenja koje dolazi,

• blagodati koja prolazi i

• smrti koja sve odnosi.

-Ko nije bio stavljen na kusnju bio je prevaren.

-Ko se borio protiv istine, izgubio je.

-Covjek je stalna meta: iskusenjima, nesrecama ili smrti.

-Wallahi, nijedan covijek nije dobio ovaj svijet a da nije izgubio dostojanstvo i vjeru.

-Nije pravedan onaj koji trazi da ga postujes, a on ti uskracuje svoju pomoc.

-Budi dobar susjed bit ces vjernik.

-Voli ljudima ono sto volis sebi, bices pravedan!

-Ne smij se mnogo jer to umrtvljuje tvoje srce i citavo tijelo!

-Nema vjere onaj ko covjecnosti nema.

- Znanje je bolje od nasljedstva; odgoj je najcistiji obraz; poboznost je najsigurnija opskrba; ibadet je najbolja zarada; razum je najbolji vodić; lijepo ponasanje najbolji je drug; blagost je najbolji pomocnik; zadovoljstvo je najvece bogatstvo; Allahova pomoc je najbolja pomoc; a sjecanje na smrt najbolji je propovjednik.

-Covjek gospodari razumom, darezljivoscu i blagoscu.

-Bolest cisti tijelo kao sto zekat cisti imetak. Tijelo koje ne zna za bolest je kao imetak koji se ne cisti zekatom: u njemu nema napretka.

- Da nema zaborava umnozili bi se fekihi (pravnici).

-Cuvaj se troga sprijecices sejtanu prilaz:

*nikada se ne osamljuj s tudjom zenom pa makar govorio da je poducavac Kur'anu;

*nikako ne idi vladaru makar govorio da mu naredjujes ciinjenje dobra, a zabranjujes cinjenje zla;

*ne sjedi sa novatorom u vjeri jer ce ubaciti otrov u tvoje srce i tako ti pokvariti vjeru.

-Covjece, ne zavaravaj se s tvrdnjom da je covjek s onim koga voli. Neces biti s dobrociniteljima sve dok ne budes radio kao oni…

- Dosta je propalih jer su pohvaljeni bili.

-Dosta je propalih jer su bili zavarani time sto se prema njima dobrodusno bilo.

Neko je bio pohvaljen u prisustvu Allahova Poslanika , s.a.v.s., pa je Poslanik rekao; Upropastili ste ga!Jer da je pohvalu cuo, nebi se vise nikada spasio.

-Najprece je da budes svoj gospodar, da jezik svoj drzis svezan i da ne povladjujes pohotama tijela.

-Ko sebe pred svijetom kudi – hvali se; a lose je to sto cini.

-Da nije plemenitih, zemlja bi se prolomila; da nije dobrih , stradao bi citav narod; da nije ucenih, ljudi bi bili kao zivotinje; da nije vlasti, ljudi bi se medjusobno unistili; da nije blesavih, svijet bi bio razrusen; da nije vjetra, sve bi se ustajalo i usmrdilo!

-Tri najvece propasti su:

• vodja kome se pokoris pa te zavede,

• susjed koji siri tvoje zlo,a sakrije tvoje dobro, i

• siromastvo koje boli zadaje.

- Ako primijetis u svog djeteta ono sto mrzis, ucini pokajanje Allahu dz.s i zatrazi njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije pocinio.

-Kada ljudi budu pokazivali svoje znanje, a izostavljali svoja djela , kada budu voljeli na jeziku a mrzili u srcu i kada budu kidali rodbinske veze, Allah dz.s. ce na njih baciti svoje prokletstvo i uciniti ih i gluhim i slijepim.

-Iskusenje je kazna koju Uzviseni Allah dz.s. salje onda kada ljudi grijese iz inata.

-Izbjegavati glupa covjeka je cin priblizavanja Uzvisenom Allahu.

-Druzenje s pametnim ucvrscuje covjekovu vjeru.

-Vjernika postivati spada u sluzenje Allahu dz.s , a pomoc Allahova zadobija se borbom protiv razvrata i grijeha.

-Neka ovca ne bude pametnija od tebe: nju tjera povik i vraca pogled.

-Vjernik se ne zabavlja pa da bude nemaran. On stalno razmislja pa je zato tuzno zabrinut.

-Koga njegov namaz ne sprijeci od ruznih i hrdjavih djela, udalji ga od Allaha dz.s i navuce na njega Njegovu srdzbu.

-Ne idi nikom osim onom čijem dobru se nadaš, od čije vlasti ne strahuješ, čiji blagoslov očekujes i čijim znanjem ćes se moći okititi.

100  mudrosti  i  poslovica 

1.Prođi se prekomjerne priče, steći ćeš mudrost.

2.Nemoj se kačiti sa ljudima, jer ti još ne znaš kakvu ti zamku može postaviti blaga osoba, niti kako te može iznenaditi pokvarenjak.

3.Najteži ljudi su onaj što mnogo priča i sebičnjak u nazivanju selama.

4.Neka ti smirenost prestiže brzinu!

5.Drži se onoga što ti je od koristi, a mani se priče svijeta.

6.Čuvaj glavu i ono što pamti, i stomak s onim što je unutra.

7.Izbaci pohlepu iz svog srca odvezao si svoje noge.

8.Propao je ko je prodao vječno za prolazno.

9.Ako hoćeš da ubijediš muškarca u nešto – priđi mu razumu, a ako hoćeš da ubijediš ženu u nešto – priđi joj srcu.

10.Kada se lopovi posvađaju – pronađe se ukradeno.

11.Kada se popravi ponašanje nekog čovjeka – mnogi se žele pitati s njim, a malo ima neprijatelja; teške stvari mu postaju lahke, a osora srca prema njemu postaju blaga. (Maverdi)

12.Ako čuješ nekog čovjeka kako ti pripisuje dobro koje nisi učinio, onda nemoj biti siguran da ti neće pripisat i zlo koje nisi učinio.

13.Kada te napadne priča pomogni se šutnjom.

14.Svoje potrebe namiruj ćutnjom.

15.Puno činite dobra djela, zbog toga što puno griješite!

16.Najbliži su vatri oni koji se lahko pale!

17.Popravi prvo sam sebe, pa će ti se ljudi popraviti.

18.Ispuštanje prilike je neprilika.

19.Isplati radnika prije nego mu se osuši znoj na rukama.

20.Pomogni svog brata pa makar i glasom.

21.Najbolja spoznaja je kada čovjek spozna sam sebe; najbolje znanje je kada čovjek ne prelazi ono što zna; najbolja ljudskost je kada čovjek ne mijenja vodu svoga lica; najbolje djelo je pomoći unesrećenog.

22.Najbolji čovjek je onaj koji je ponizan – a ugledan je, koji je skroman – a imućan je, koji je pravedan – a ima vlast u svojim rukama. (Abdul-Melik b. Mervan.)

23.Primite opravdanje onome ko se pravda.

24.Najveća je mahana da drugome mahanišeš ono što je tvoja mahana.

25.Skrivajte vaša dobra djela isto kao što skrivate i vaša loša djela.

26.Dijete je svjetiljka kuće bez svijetla.

27.Lijepe vijesti hode, dok loše vijesti trče.

28.Priznati istinu je lijepo svojstvo.

29.Sigurnost i bezbjednost jednog mjesta potiču od tebe.

30.Dani su stranice zato pazite šta po njima pišete.

31.Iman-vjerovanje se dijeli na dvoje: na ono koje te čuva od ulaska u vatru, i na ono koje te čuva od vječnog boravka u vatri.

32.Vedrost lica je osnov mđuljudskih odnosa.

33.Oholit se nad robovima je niskost.

34.Potreba za dobrim prijateljem je kao potreba za vodom.

35.Zavist ne nestaje osim smrću zavidnika ili propadanjem onoga na čemu se zavidilo!

36.Istina je najoštrija sablja.

37.Blagost je sredina izmedju srdžbe i slabosti.

38.Ahmakluk je kad izgubiš ono što jedan pametni ima.

39.Dunjaluk je zatvor za vjernika, a džennet za nevjernika.

40.Pretvaranje je obilježje licemjera

41.Srećan je onaj ko se pouči drugim.

42.Nesrećan je onaj kojim se poučavaju drugi.

43.Zlo ja lahko; dobro je zahtijevno.

44.Prsa su riznice tajni, usne su brava, dok je jezik ključ – stoga neka svako od vas dobro čuva ključ riznica tajni svojih. (Omer b. Abdul-Aziz.)

45. Prijatelj kojeg si stekao poklonima – isto tako će ti ga neko drugi steći poklonim.

46.Razuman je onaj koji se udaljio od harama.

47.Učena osoba je ona koja svijet poziva dobru svojim primjerom.

48.Opomena prije kazne.

49.Pravda je temelj vladavine.

50.Pravda je najjača vojska.

51.Razum je ono što ti osvjetljava put.

52.Ugovor je ono čega se moraš držati – ne bitno bio sklopljen s muslimanom ili nemuslimanom.

53.Oči vide sve osim same sebe.

54.Srdžba – početak joj je ludilo, a kraj kajanje.

55.Kasapina ne može zastrašiti mnogo ovaca.

56.Kalem je ambasador znanja, poslanik ideje i prevodioc razmišljanja.

57.Zavidnik nema mira

58. Lijepa riječ je sadaka.

59.Ko je umoran – legnuće na kamen da se odmori, dok se ljenčuga ne može odmoriti ni na perjanom jastuku.

60.Čovjek je onakav kakvim se drži.

61.Čovjek je na vjeri svoga druga, stoga pazite s kim se družite.

62.Čovjeka traži ispod njegova jezika.

63.Čojstvo je drugo ime za lijepo ponašanje.

64.Ljudi su rudna bogatstva.

65.Nasihat je poput lijeka – što gorčiji to bolji.

66.Obaveza je lakša od peruške, a teža od brda.

67.Samoća je bolja od pokvarena druga.

68.Dvije stvari se ne odvajaju od laži: velika obećanja i velika opravdavanja.

69.I dobar konj ponekada posrne.

70.Grijesi utiču na to da čovjek, pored Allaha, zaboravi sam sebe.

71.Ako se naslađuješ grijehom, znaj da slast prolazi, a da grijeh ostaje.

72.Da bi ružu ubrao, moraš ruku zavući u trnje.

73.Allah ti je dao svjetlo, stoga ga ne gasi grijehom.

74.Prvi glas kojeg raspoznaješ je majčin glas.

75.Ipak je iz male sjemenke izniklo onoliko drvo!

76.Najpreči oprosta su oni koji su bivali u stanju da kažnjavaju pa su opraštali.

77.Čuvaj se suze jetima, i dove mazluma.78.Vrata dobročinstva su svima otvorena.

79.Spajaj rodbinsku vezu pa makar i selamom.

80.Jaje danas je bolje od kokoške sutra.

81.Prođi se onoga što te se ne tiče – bićeš zadovoljan.

82.S trojicom se ne smije pričati otvoreno: s vladarom-zulumćarom, s bolesnom osobom i sa ženom.

83.Ako očuvaš cvijet – imaćeš plod.

84.Ne kupi pčela sa svakog mjesta med.

85.Kontriraj strastima svojim – uspjećeš.

86.Drži se onoga što vidiš, a batali se onoga što čuješ.

87.Drži se od dunjaluka onoga što ti je dato, i okreni se od onoga što ti nije dato.

88.Sredina je nešto najbolje.

89.Čuvanje jezika je najbolje svojstvo.

90.Najbolji govor je kratak, lijep, sažet i zanimljiv.

91.Najbolji ljudi su oni koji su dobročinitelji, i oni koji tačno mjere.

92.Savladat svoju dušu je najbolja borba.

93.Minuta sabra će ti donijeti godine mira.

94.Strah od Allaha je glava mudrosti.

95.Post oka je oborit pogled od harama, i zatvorit ga pred činjenjem razvrata i grijeha.

96.Rana od jezika je dublja od rane koplja.

97.Prema ljudima se ophodi onako kako bi volio da se oni ophode prema tebi.

98.Posrnuće noge je zdravije od posrnuća jezika.

99.Začudit se je onome ko pere noge svoje, a ne pere srce svoje!

100.Razum žene je u ljepoti, dok je ljepota muškarca u razumu.

Hazreti Omer je rekao:

„Ovosvjetska moc se postize imetkom, a onosvjetska velicina dobrim djelima.“

Jedan mudrac je rekao:

„Ko bude smatrao da ima boljeg prijatelja od Allaha, dz.s., malo Ga poznaje. Ko, pak, smatra da ima veceg i ljuceg neprijatelja od samog sebe, taj malo poznaje sebe samoga.“

Hazreti Ebu Bekr es-Siddik je rekao:

U Kur`anu se nalaze rijeci Svevisnjeg Allaha, dz.s.:`Za-herel-fesadu fil-berri  vel-bahri`(koje znace: Pojavila se pokvarenost i na kopnu i na moru). Kopno je jezik, a more je srce. Kada se pokvari jezik, na njega placu duse ljudi, a kada se pokvari srce na njega placu meleki.“

Prenosi se od hazreti Alije da je rekao:

Od svih dunjaluckih blagodati najbolja ti je islam.

od svih vrsta zanimanja, najbolje je biti u pokornosti Allahu,dz.s.

Smrt ti je najbolja pouka.

Kazuje se da je Abdulah ibni Mes`ud rekao:

-         Izvrsavaj ono sto je Allah, dz.s., ucino farzom, bit ces najpokorniji,

-         kloni se onoga sto je Allah ucinio haramom, bit ces najpobozniji i

-         budi zadovoljan onim sto ti je Allah dao, bit ces najbogatiji.

Prenosi se da je Jahja bin Muaz er-Razi rekao:

-         Blago onom koji ostavi dunjaluk prije nego sto dunjaluk ostavi njega,

-         blago onom koji uredi svoj kabur prije nego sto dode u njega i

-         blago onom koji stekne Allahovo zadovoljstvo prije nego sto dode pred Njega.

Prenosi se od hazreti Alije da je rekao:

-         Ako steknes prednost nad nekim, postat ces njegov zapovjednik.

-         Ako trazis nesto od nekoga, postat ces njegov zarobljenik.

-         Ako si neovisan od nekoga, ravan si mu.

Prenosi se da je Hamid el-Lefaf, Allah mu se smilovao, rekao da mu je

dosao neki covjek i rekao mu:

„ Nasavjetuj me“, na sto mu je Hamid el-Lafaf odgovorio:

„ Nacini omot za svoju vjeru, kao sto mushaf ima korice“

Kada je pitalac trazio definiranje omota, Hamid el-Lafaf mu je rekao da to znaci:

-         Ostaviti beskoristan govor, osim onoga koji je neophodan,

-         od dunjaluka imati samo koliko je potrebno za pristojan zivot i

-         ne mijesati se sa ljudima, osim onoliko koliko je nuzno.

Hamid el-Lefaf  je jos rekao i slijedece:

„ Znaj da su temelji poboznosti:

-         kloniti se zabranjenih stvari, bilo velikih ili malih,

-         izvrsavati fardove, lahke ili teske i

-         dunjaluk prepustiti onima kojima pripada, bilo to malo ili mnogo od njega.“

Vehb b.Munebbih el-Jemani, r.a., rekao je: „ U Tevratu je zapisano:

-         ko pretjerano zudi za necim on je siromasan, pa makar bio i vladar cijelog svijeta,

-         a pokoran je bogat, makar bio i rob,

-         zadovoljni je, makar i gladan, bogat.“

Prenosi se da je hazreti Omer rekao: “Cetiri su mora:

-         Strast je more grijeha.

-         Dusa sklona zlu je more strasti.

-         Smrt je more zivota.

-         Kabur je more kajanja.“

Prenosi se da je Abdulah ibni Mesud, r.a., rekao :

“Cetiri stvari pomracuju srce:

-   Pun stomak hrane, o kojoj se nevodi racuna da li je dozvoljena ili zabranjena

-    Druzenje s nasilnicima,

-    zaboravljanje proslih grijeha i

-    uzaludno nadanje.

A cetiri stvari rasvjetljavaju srce:

-    Gladan stomak, koji se cuva od zabranjene hrane,

-    druzenje sa dobrim ljudima,

-    nezaboravljanje proslih grijeha i

-    negajenje nade u dug zivot.“

Prenosi se da je hazreti Alija rekao: „Cetveroga i kada je malo moze biti odvise:

-         bolova,

-         siromastva,

-         vatre i

-         neprijateljstva.“

Prenosi se da je Abdullah el-Entaki, Allah mu se smilovao, rekao:

„ Pet radnji lijece srce:

-         druzenje sa dobrim ljudima,

-         ucenje Kur`ana,

-         gladovanje,

-         klanjanje nocnoga namaza i

-         skruseno ucenje dove u praskozorje.“

Prenosi se da je hazreti Omer rekao:

-         vidio sam sve prijatelje, ali mi je najbolji cuvanje jezika,

-         vidio sam sve vrste odjece, ali mi je najbolja bogobojaznost,

-         vidio sam sve vrste bogatstva, ali boljeg nema od stednje,

-         vidio sam sve vrste dobrocinstva, ali boljeg nema od dobra savjeta,

-         vidio sam i kusao sve vrste jela, ali boljeg i sladeg nema od sabura.

P renosi se da je hazreti Alija rekao:

„ Sest je Allahovih blagodati:

-         Islam,

-         Kur`an,

-         Allahov poslanik Muhammed,

-         Zdravlje i zivotna snaga,

-         Bozija zastita i

-         Neovisnost od drugim ljudima.“

Pitali su nekog  mudrog  i pametnog covjeka:

„ Da li moze znati covjek kada se pokaje da li mu je tevba primljena ili odbijena?“ Mudrac je odgovorio:“ Necu o tome prosudivati, medutim, postoje neki znakovi:

-         da vidi vlastitu podloznost grijehu i grijesenju,

-         da osjeti odsustvo zadovoljstva u svome srcu, a prisustvo tuge,

-         da se pridruzi ljudima koji cine dobra djela, a da izbjegava lose drustvo,

-         da dunjalucku malu stvar smatra golemom, a da mnogo uradenih djela za Ahiret smatra malim i nedovoljnim,

-         da mu srce bude zauzeto onim za sto je preuzeo odgovornost pred Allahom, a da nije preokupiran onim sto je Allah zagarantirao Svojim vjernim pokornicima,

-         da cuva jezik od nepristojna govora, te da stalno razmislja, brine se i kaje.“

Prenosi se da je Jahja b. Mua`z, Allah mu se smilovao, rekao:

-         medu najvece zablude spada ustrajavati u grijesima, nadajuci se oprostu bez pokajanja,

-         ocekivati Allahovu blizinu, bez pokornosti Njemu,

-         ocekivati dzennetsku zetvu, a sijati dzehennemski usjev,

-         grijesima traziti kucu pokornih,

-         traziti i ocekivati nagradu, bez dobrih djela,

-         uzdati se u Allaha, a biti nemaran.

Prenosi se da je Ebu Bekr es-Siddik, r.a., rekao:“ Osam stvari su nakit za drugih osam stvari:

-         Postenje je nakit siromaha,

-         Zahvalnost je ukrast za blagodati,

-         Strpljivost je nakit iskusenja,

-         Blagost je ukras znaja,

-         Poniznost je nakit onome koji trazi znanje,

-         Cesto plakanje je ukras bogobojaznih,

-         Ne prigovarati za ucinjeno dobro je nakit dobrocinstva i

-         Poniznost u namazu je ukras namaza.“

Prenosi se da je hazreti Omer r.a., rekao:

-         ko se kloni suvisnoga govora data mu je mudrost,

-         ko se sustegne nepotrebnoga gledanja data mu je poniznost srca,

-         ko se kloni pretjerivanja u jelu data mu je slast u cinjenju ibadeta,

-         ko se cuva od pretjeranoga smijeha dato mu je dostojanstvo,

-         ko napusti salu postigao je prefinjenost,

-         ko ostavi ljubav prema ovom svijetu data mu je ljubav prema Ahiretu,

-         ko ne vodi brigu o tudim nedostacima data mu je mogucnost da ispravlja vlastite greske,

ko se ne bavi istrazivanjem kod drugih onoga sto samo Allah zna zagarantirana mu je cistota od licemjerstva.

“Onoga koji redovno klanja pet dnevnih namaza u njihovom odredenom vremenu Allah ce pocastiti sa devet pocasti:

-         Zavoljet ce ga,

-         Podarit ce mu zdravlje u tijelu,

-         Cuvat ce ga meleki,

-         Dat ce mu bereket u kuci,

-         Lice ce mu biti svijetlo kao u dobrih ljudi,

-         Dat ce da mu srce omeksa,

-         Prijeci ce preko Sirat-cuprije munjevitom brzinom,

-         Sacuvat ce ga od Dzehennema,

-         Smjestit ce ga u blizini onih koje nece biti straha i onih za koje nece biti zalosti.“

Prenosi se da su Ibrahima bin Edhema,Allah mu se smilovao, pitali o Allahovim rijecima „molite Mene, a Ja cu uslisati vase molbe“ te kaze:“ Mi molimo,ali nam se dova ne uslisava“. Na to je Ibrahim ibn Edhem rekao:“ Zamrla su vasa srca od deset stvari:

-         spoznali ste Allaha, ali ne izvrsavate duznosti prema Njemu,

-         citate Allahovu knjigu, ali ne radite po njenin uputama,

-         tvrdite da vam je sejtan neprijatelj, ali ste ga uzeli za prijatelja,

-         govorite da volite Poslanika, a napustili ste njegov put,

-         tvrdite da volite Dzennet, ali ne cinite djela koja vode u njega,

-         tvrdite da strahujete od vatre Dzehennema, ali ne odustajete od  grijeha,

-         tvrdite da je smrt istina,ali se ne pripremate za nju,

-         zabavili ste se nedostacima drugih, a svoje ne ispitujete,

-         jedete nafaku koju vam je Allah dao, ali Mu se ne zahvaljujete,

-         ukopajete vase mrtve, ali iz tog ne uzimate pouku.“