"I za one koji se, kada grijeh počine ili kada se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada - oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!"

(Ali Imran,135,136.)

Hazreti Alija pripovijeda: "Kada je Allahov Poslanik, a.s., pobratimio muslimane, pobratimio je Seida b. Abdurrahmana i Saleba Ensariju. U to vrijeme desio se pohod na Tebuk (čuvena bitka) pa je Seid krenuo u borbu, a Saleba je pazio njegovu porodicu i brinuo se o njoj, nadajući se Allahovoj nagradi. Jednom je Saleba došao u kuću i došao mu je Iblis, lanetullah, i rekao mu: "Pogledaj iza zastora." Saleba je podigao zastor i ugledao ženu svog pobratima. Ona je bila lijepa i on nije mogao da se suzdrži, te ju je počeo napastvovati. Ona je rekla: "Saleba, nisi očuvao čast svoga brata, koji je otišao da se bori na Allahovom putu." Onda je Saleba počeo da proklinje samog sebe i pobjegao je u brda. Počeo je vikati: "Bože moj, Ti si Ti, a ja sam ja. Ti si onaj koji stalno prašta, a ja onaj koji stalno griješi!" Kada se Vjerovjesnik vratio iz bitke, sva su braća pohrlila svojim pobratimima, ali Seida nije dočekao njegov pobratim.Seid je otišao kući i upitao za svog pobratima, a žena mu reče: "On je zaronio u more grijeha i pobjegao u brda". Seid je otišao da traži svog pobratima i našao ga je kako leži okrenut prema zemlji, glave pokrivene rukama i kako viče: "Kojeg li samo poniženja za onoga koji griješi prema svome Gospodaru." Seid mu reče: "Ustani brate, šta te je dovelo u ovaj položaj?" On mu reče: "Neću ustati, osim ako me ne povedeš kao što se vodi ponizni rob vratima svoga gospodara (kao psa)." Seid je uradio onako kako je Saleba zahtjevao i doveo ga je do njegove kćerke i ona ga je odvela do h.Omera. On je ušao kod njega i kazao mu: "Napastvovao sam suprugu svoga pobratima, dok se on borio na Allahovom putu. Ima li kakve nade da mi se primi moje pokajanje?" Omer poskoči i reče: "Izlazi od mene dok te nisam uhvatio za kosu. Izlazi od mene, tvoje pokajanje kod mene ne vrijedi, nikad ti neću oprostiti." Kada je Saleba otišao od Omera otišao je kod Ebu Bekra, a kasnije i kod Alije kod kojih je naišao na identičnu reakciju. Nakon što je reakcija najboljih ashaba bila takva Saleba pada u očaj i beznađe i odlazi Poslaniku nadajući se da će kod njeg biti bolje sreće. Kada je ušao kod Pejgambera on mu kaza: "Podsjetio si me na džehenemske lance i okove."Saleba reče: "Allahov poslaniče žrtvovao bih za tebe i oca i mater. Napastvovao sam suprugu svoga pobratima dok je bio na Allahovom putu. Ima li za mene oprosta?" Vjerovjesnik mu reče : "Izlazi od mene, za tebe nema tevbe kod mene!" Saleba odatle otrča u brda i reče:"Šta ćeš Ti sa mnom učiniti Gospodaru, osim što ćeš reći na moju dovu da ili ne. Ako kažeš ne, koje li nesreće, a ako kažeš da blago li se meni." Allah šalje svog meleka Poslaniku, koji ga pita:"Uzvišeni Allah te pita: Ko stvara robove Ja ili ti?"Poslanik odgovara:"Ti ih stvaraš Gospodaru."Melek reče"Silni ti poručuje: 'Obraduj moga roba time što sam mu oprostio." Poslanik šalje h.Aliju i Selmana da nađu Salebu. Otišli su u brda i sreli jednog pastira. Pitali su ga:"Da li si vidio jednog Poslanikovog ashaba?" Čobanin odgovori: "Vjerovatno tražite onoga koji bježi od Džehenema?" Oni rekoše da baš njega traže i da im pokaže put gdje je on. Čobanin reče:"Kad nastupi noć, on dolazi u ovu dolinu pod ovo drvo uzvikujući: "Kojeg li poniženja i sramote za onoga, za onoga ko se ogriješi prema svome Gospodaru." Oni dočekaše noć i obradovaše Salebu riječima da mu je Allah oprostio. Prispjeli su na sabah namaz u džemat. Klanjajući u zadnjem safu i slušajući Allahove riječi:"Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete sve dok grobove ne naselite..." Saleba napusti ovaj svijet. Kada su sutradan ponijeli Salebu ka mezarju Poslanik ga je pratio do same ivice kabura, hodajući na prstima. To je primjetio h.Omer pa je upitao Poslanika zašto je to učinio, a on odgovori: "Omere nisam mogao da spustim stopala na zemlju od mnoštva meleka."

Znanje je bolje od nasljedstva; odgoj je najcistiji obraz; poboznost je najsigurnija opskrba; ibadet je najbolja zarada; razum je najbolji vodić; lijepo ponasanje najbolji je drug; blagost je najbolji pomocnik; zadovoljstvo je najvece bogatstvo; Allahova pomoc je najbolja pomoc; a sjecanje na smrt najbolji je propovjednik. (Hasan El-Basrija)